srijeda, 17. travnja 2013.

Virusne infekcije kože

 Kožu napadaju mnoge vrste virusa, ali se većina medicinske brige usmjerava na tri skupine.

Dvije skupine uzrokuju obiteljske smetnje: bradavice i hladne rane (mjehuri zbog groznice) na usnama. Bradavice uzrokuje papiloma virus, a hladne rane virus herpes simpleksa, kao što je zoster.



Treća skupina virusa koji inficiraju kožu dio su obitelji poksvirusa. Najzloglasniji poksvirus je virus variole koji ima samo istorijsko značenje, širom svijeta iskorijenjen je cjepivom. Međutim, varičele često inficiraju djecu.

Poksvirus uzrokuje i moluskum kontagiozum (molluscum contagiosum).

Uvod
Herpes simpleks je zarazna bolest koja dovodi do pojave povratnih malih, bolnih, tekućinom ispunjenih mjehurića na koži ili sluznicama.
Ta izbijanja mjehurića jenjavaju, premda virus ostane u neaktivnom (latentnom) stanju unutar ganglija (skupina tjelešaca nervne stanice) u zaraženom području. S vremena na vrijeme virus se ponovno aktivira i razmnožava, često uzrokujući izbijanja mjehurića na istom mjestu kao i pri prijašnjoj infekciji. Međutim, virus može postojati u koži a da ne uzrokuje očiti mjehurić, virus u takvom stanju može služiti kao izvor zaraze drugih ljudi. Izbijanja mjehurića mogu izazvati prekomjerna izloženost suncu, groznica, fizički ili emocionalni stres, potiskivanje (supresija) imunološkog sistema ili neka hrana i lijekovi, ali često su činioci poticanja nepoznati.

Dva tipa virusa herpesa simpleksa koji zaraze kožu su HSV-1 i HSV-2. HSV-1 je uobičajeni uzročnik hladnih rana na usnama (herpes labijalis) i rana na kornei oka (rožnici) nazvanih keratitis izazvan herpes simpleksom, i on se obično prenosi dodirom sa tjelesnim sokovama iz usta ili oko usta. HSV-2 obično uzrokuje genitalni herpes i prenosi se u prvom redu izravnim dodirom rane, najčešće prilikom spolnog kontakta.

Simptomi i komplikacije
Prije ponovnog izbijanja herpes simpleksa javljaju se trnjenje, peckanje, nelagodnost i svrbež što prethodi mjehurićima nekoliko sati pa 2-3 dana. Mjehurići okruženi crvenkastim rubom mogu se pojaviti bilo gdje na koži ili sluznicama, ali najčešće u ustima i oko ustiju, na usnama i na spolnim organima. Mjehurići (koji mogu biti bolni) se najčešće oblikuju u grozdove koji se udružuju u velika pojedinačna sjedišta. Nakon nekoliko dana mjehurići se počinju sušiti tvoreći tanku žućkastu krastu i plitke rane. Ozdravljenje tipično započinje unutar 1-2 sedmice nakon pojave i obično se završi do 21-og dana. Međutim, mjehurići u vlažnim područjima tijela katkada sporije zacjeljuju. Ako se izbijanja stalno događaju na istom mjestu ili ako dođe do sekundarne bakterijske infekcije, može doći do stvaranje ožiljnog tkiva.

Prva infekcija herpesom u dojenčadi i male djece može uzrokovati bolne rane i upalu u ustima i desnima (gingivostomatitis) ili bolnu upalu vulve i vagine (vulvovaginitis). Ta stanja uzrokuju i razdražljivost, gubitak apetita i groznicu. U dojenčadi, a rjeđe u veće djece, infekcija se može širiti krvlju i zahvatiti unutarnje organe uključujući mozak, infekcija koja može dovesti do smrti.

Žena koja je imala infekciju HSV-2 može je prenijeti svom plodu, naročito ako je do epizode došlo u posljednja 3 mjeseca trudnoće. Virus herpes simpleksa može u plodu izazvati blagu upalu moždane ovojnice (meningitis) ili ponekad tešku upalu mozga (encefalitis).

Ako se dojenčad ili odrasli sa bolešću kože zvanom atopični ekcem zaraze virusom herpes simpleksa, mogu razviti potencijalno smrtnu bolest koja se zove herpesni ekcem. Zbog toga ljudi sa atopičnim ekcemom moraju izbjegavati bilo koga s aktivnom herpesnom infekcijom.
Kod ljudi sa AIDS-om infekcije kože herpesom mogu biti naročito ozbiljne. Upala jednjaka i crijeva, rane (čirevi) oko anusa, pneumonija (upala pluća) ili nenormalnosti nerava također se češće javlja u ljudi sa AIDS-om.

Natečena, bolna crvena jagodica prsta što ju je uzrokovao virus herpes simpleksa koji je ušao kroz porezanu kožu zove se herpesna zanoktica. Ona se najčešće javlja u zdravstvenih radnika koji nisu imali herpes simpleks, a koji rukuju sa tjelesnim tekućinama koje sadrže virus herpes simpleksa.

Dijagnoza
Doktoru je katkada teško prepoznati herpes simpleks. Može ga se zamijeniti sa alergijskom reakcijom, drugim virusnim infekcijama ili čak sa kožnom reakcijom na neke lijekove.
U postavljanju dijagnoze može katkada pomoći mjesto mjehurića na tijelu.

Doktor koji posumnja na herpes simpleks može ispitati istrugane ljuskice mjehurića pod mikroskopom. Ako osoba ima infekciju virusom herpes simpleksa, te će ljuskice pokazati velike zaražene stanice. Dijagnozu mogu potvrditi kulture za virus, pretrage krvi na povećan nivo antitijela i biopsija. Međutim, te su pretrage rijetko potrebne. Dijagnozu je moguće postaviti u vrlo ranom stadiju primjenom novijih tehnika, kao što je PCR (reakcija lančane poli-merizacije) koja se može upotrijebiti za otkrivanje DNK iz virusa herpes simpleksa u tjelesnom tkivu ili tekućini.

Liječenje
Većina ljudi liječi herpes labijalis nježnim pranjem zaraženih područja sapunom i vodom. Područje treba zatim brižno osušiti, ostavljanje mjehurića vlažnima može pogoršati upalu, odgoditi ozdravljenje i vjerojatno pojačati bakterijsku infekciju.

Za sprječavanje ili liječenje bakterijske infekcije na koži se može primijeniti neka antibiotska mast, npr. neomicin-bacitracin. Ako se čini da bakterijska infekcija napreduje ili uzrokuje dodatne simptome, doktor može propisati antibiotike koji se uzimaju u obliku tableta ili injekcije.

Antivirusne kreme kao što su idoksuridin, trifluridin i aciklovir katkada su djelotvorane kada se primijenjuju direktno na mjehuriće. Aciklovir ili vidarabin, uzet oralno (na usta), može se upotrijebiti za teške herpesne infekcije po čitavom tijelu. Ponekad je potrebno aciklovir uzimati svaki dan da se potisnu ponavljana izbijanja, naročito kada su zahvaćeni spolni organi. Za keratitis izazvan herpes simpleksom   ili genitalni herpes mogu biti potrebne specifične mjere liječenja.

 
Bradavice su male izrasline kože koje uzrokuje svaki od 60 srodnih humanih tipova papiloma-virusa.

Bradavice se mogu razviti u svakoj dobi, ali su najčešće u djece, a najrjeđe u starijih. Premda se bradavice na koži lako šire iz jednog dijela tijela na drugi, većina nije jako prijemčiva da bi se lako prenosila sa jedne osobe na drugu. Spolne su bradavice, međutim, prijemčljive.

Većina bradavica su bezopasne. Najčešće vrste nisu karcinomske. Samo rijetke vrste i neke koje inficiraju grlić maternice i penis vrlo su rijetko karcinomske.

Konačna veličina i oblik bradavice ovisi o određenom virusu koji ju je izazvao i o njenom mjestu na tijelu. Neke bradavice su bezbolne, druge uzrokuju bol nadražujući nerve. Neke bradavice rastu u grozdovima (mozaičke bradavice), druge su izolirane, pojedinačne izrasline. Bradavice često nestanu bez liječenja. Međutim, neke su godinama na koži, a druge nestanu pa se ponovo vrate.

Dijagnoza bradavica
Kada doktor pregledava izraslinu na koži, nastoji odrediti je li to bradavica ili neka druga izraslina. Neke izrasline koje mogu izgledati poput bradavica zapravo su kožni privjesci, madeži, naboji, žuljevi i čak rak kože. Bradavice klasificiramo prema njihovom smještaju (lokalizacija) i obliku.

Gotovo svako dobije obične bradavice (verrucae vulgaris). Te čvrste izrasline obično imaju grubu površinu, okrugle su ili nepravilne, sivkaste su, žute ili smeđe i obično su u promjeru manje od 1,2 cm. Najčešće izrastu na mjestima koja se često ozljeđuju, kao što su prsti ruke, oko noktiju (periungvalne bradavice), koljena, lice i koža glave. Mogu se širiti, ali obične bradavice nisu nikad karcinomske.

Plantarne bradavice se razvijaju na tabanu stopala, gdje su obično zbog hodanja spljoštene i okružene zadebljanom kožom. Mogu biti izuzetno osjetljive. Za razliku od naboja i žuljeva, plantarne bradavice su sklone krvarenju iz mnogih sitnih mjesta, što ima izgled glavica pribadača, kada doktor brije ili izrezuje površinu nožem.

Filiformne (končaste) bradavice su duge, uske, male izrasline koje obično izbiju na očnim kapcima, licu, vratu ili usnama.

Plitke bradavice, koje su češće u djece i mladih odraslih, obično izbijaju u skupinama kao meke, žuto-smeđe mrlje, najčešće na licu.

Virus koji uzrokuje vlažne bradavice (venerične bradavice, condylomata acuminata) na spolnim organima prenosi se spolnim putem.

Liječenje bradavica
Liječenje bradavica ovisi o njihovom smještaju, vrsti i težini kao i koliko su dugo na koži.
Većima običnih bradavica nestaje bez liječenja unutar 2 godine. Dnevne primjene otopine ili flastera koji sadrži salicilnu i mliječnu kiselinu omekša zaraženu kožu koja se može ljuštiti da bradavice brže nestanu. Doktor može bradavicu smrznuti upotrebom tekućeg dušika ali postupak treba ponavljati tokom 2-3 sedmice da bradavica nestane u potpunosti.

Elektrodesikacija (liječenje koje koristi električnu struju) ili hirurški zahvat laserom mogu bradavicu razoriti, ali može ostati ožiljak. Bez obzira na metodu liječenja, otprilike se trećina bradavica vrati. Doktor može također liječiti obične bradavice hemikalijama kao što su trikloroctena kiselina ili kantaridin koji bradavicu razore. Međutim, oko rubova starih bradavica katkada niknu nove.

Plantarne bradavice obično se omekšaju jakom salicilnom kiselinom koja se primijenjuje kao otopina ili na flasteru. Taj se hemijski postupak koristi nakon obrezivanja bradavice nožem, poslije smrzavanja ili primjene drugih kiselina. Doktori mogu koristiti dodatne tehnike, kao što je injiciranje hemikalija u bradavicu. Međutim plantarne bradavice je teško izliječiti.

Plitke bradavice se često liječe sredstvima za ljuštenje kao što su retinoična ili salicilna kiselina kod kojih se ljuštenjem kože ukloni bradavice.


Moluskum kontagiozum (molluscum contagiosum) je infekcija kože poksvirusom koji uzrokuje pojavu glatkih i voštanih izbočina boje kože.

Izbočine su obično promjera manjeg od 1,2 cm. Katkada pojedina izbočina može narasti do oko 4 cm. Virus koji uzrokuje moluskum je prijemčljiv, širi se neposrednim dodirom preko kože i često se prenosi spolnim putem.

Najčešće u preponi i pubičnim područjima (premda obično ne na penisu ili u vagini), virus može zaraziti svaki dio kože. Izbočine obične ne svrbe i nisu bolne i mogu se otkriti slučajne samo fizikalnim pregledom. Često razviju središnju jamicu ispunjenu tjestastom bijelom tvari koja doktoru olakšava prepoznavanje i postavljanje dijagnoze.

Izraslina se može liječiti smrzavanjem ili uklanjanjem njene jezgre iglom.


Uvod
Herpes zoster je zarazna bolest koja dovodi do teških bolnih izbijanja mjehura na koži ispunjenih tekućinom.

Herpes zoster uzrokuje isti virus herpesa, virus varicella-zoster, koji uzrokuje vodene kozice (varićele). Početna infekcija virusom varicella-zoster, koja može biti u obliku vodenih kozica, završava ulaskom virusa u nerve ganglija (skupina tjelešaca nervne stanice) kičmenih (spinalnih) ili moždanih (kranijalnih ili lubanjskih) nerava gdje virus ostaje pritajen (u latentnom stanju). Herpes zoster je uvijek ograničen na segment(e) kože zahvaćenog(ih) ner(va)ava tj. njegov(ih)og korijen(ov)a (dermatomi).

Virus herpes zostera ne mora više nikada izazvati simptome ili se može ponovno aktivirati nakon mnogo godina. Herpes zoster se pojavljuje kada se virus ponovno aktivira. Katkada do ponovne aktivacije dođe kada oslabi imunološki sistem uslijed drugih poremećaja, kao što su AIDS ili Hodgkinova bolest ili uslijed primjene lijekova koji oštećuju imunološki sistem. Najčešće je razlog ponovne aktivacije nepoznat. Pojava herpesa zostera obično ne znači da je u toku razvoj ozbiljne bolesti. Herpes zoster se može pojaviti u svakoj dobi, ali je najčešći nakon 50-te godine živoza.

Simptomi i komplikacije
Neki se ljudi ne osjećaju dobro i imaju tresavicu, groznicu, mučninu, proljev ili poteškoće sa mokrenjem 3-4 dana prije razvoja herpes zostera. U drugih se javi bol ili samo osjećaj trnaca ili svrbež na jednom dijelu kože. Razviju se grozdovi malih mjehura ispunjenih tekućinom koji su okruženi malim crvenim područjima. Mjehurići zauzmu samo malo područje kože koje opskrbljuju zahvaćeni nervi. Najčešće se mjehurići pojave na trupu i obično samo na jednoj strani. Međutim, neki se mjehurići mogu pojaviti i drugdje. Zahvaćeno je područje tijela obično osjetljivo na bilo kakav podražaj, uključujući vrlo lagani dodir, a može biti jako bolno.

Mjehurići se počinju sušiti i ljuštiti oko 5-tog dana nakon što se pojave. Sve dok ne dođe do ljuštenja, mjehurići sadrže virus herpes zostera, koji može uzrokovati varičele (vodene kozice), ako se prenese osjetljivim osobama. Mjehuri koji pokrivaju velika područja kože ili koji potraju dulje od 2 sedmice obično ukazuju da narušen imunološki sistem.

Jedan napad herpes zostera obično ostavlja bolesniku doživotnu imunost, manje od 4% ljudi ima ponovne napade. Većina se ljudi oporavi bez ikakvih trajnih posljedica. Međutim, ožiljci na koži, koji mogu biti opsežni, mogu se javiti čak i ako se u bolesnika nije razvila sekundarna infekcija. Grana facijalnog nerva (nervus facialis, sedmi moždani nerv) koja inervira oko može biti jako ozbiljno zahvaćena.

Dijagnoza
Doktor može imati poteškoća u postavljanju dijagnoze herpes zostera prije nego se pojave mjehurići, ali početna nejasna bol koja se širi poput pojasa na jednoj strani tijela i njeno mjesto mogu uputiti na tačnu dijagnozu. Ovisno o zahvaćenim nervima, bol može biti slična bolovima kod upale slijepog crijeva (apendiksa), bubrežnih ili žučnih kamenaca ili može oponašati upalu debelog crijeva. Mjehurići koje izazove herpes zoster mogu biti gotovo isti kao oni koje prouzroči herpes simpleks. Međutim, mjehurići od herpes simpleksa često se javljaju na različitim mjestima i imaju više ograničen raspored na koži, ima ih manje i mogu se ponavljano vraćati na isto mjesto. Ako je potrebno, za potvrdu dijagnoze, mogu se napraviti laboratorijske pretrage.

Liječenje
Još nije sigurno utvrđeno koje je liječenje herpesa zostera najdjelotvoranije. Ni kortikosteroidi niti antiserum sa visokim nivoom antitijela protiv virusa varicella-zoster nemaju učinak na herpes zoster kad infekcija počne. Nijedan lijek ne može uništiti virus. Međutim, antivirotici
kao što su aciklovir ili famciklovir mogu se dati da skrate trajanje kožnih promjena, naročito u ljudi koji imaju oštećen imunološki sistem. Važno je kožu držati čistom da se spriječi sekundarna bakterijska infekcija.

Acetilsalicilna kiselina (aspirin) ili kodein mogu povremeno olakšati bol i mogu biti korisni ako zbog boli bolesnik ne može obavljati svoje aktivnosti ili ne može spavati. Djeci ne treba davati acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) zbog opasnosti od nastanka Reyeova sindroma.

vasdoktor.com


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.