četvrtak, 18. travnja 2013.

Rak kod žene

Rak se može pojaviti u bilo kojem dijelu ženskog spolnog sistema, vulvi, vagini, grliću (vratu) maternice, maternici, jajovodima ili jajnicima.



CARCINOMA UTERI


Uvod
Premda se obično naziva rakom maternice, ovaj rak (rak endometrija) započinje u sluznici maternice (endometriju). To je četvrti po redu najčešći rak ženskog spola i najčešći rak ženskog spolnog sistema. Ovaj se rak obično razvija nakon menopauze, najčešće kod žena u dobi između 50-60 godina. Može se proširiti (metastazirati) lokalno ili na druge dijelove tijela, niz maternicu u kanal vrata maternice, prema gore iz maternice kroz jajovode u jajnike, u područje koje okružuje maternicu, kroz limfne žile i limfne žlijezde (limfni sistem) kojim se limfa prenosi iz cijelog tijela u krvotok ili kroz krvni optok u udaljene dijelove tijela.

Simptomi i dijagnoza
Nenormalno krvarenje iz maternice je najčešći rani simptom. Krvarenje može uslijediti nakon menopauze ili može biti učestalo, nepravilno ili obilno u žena koje još menstruiraju. Jedna od svake tri žene kod kojih se nakon menopauze pojavi krvarenje iz maternice boluje od ove vrste raka. S obzirom na mogućnost raka, nenormalno vaginalno krvarenje nakon menopauze potrebno je odgovarajuće medicinski obraditi.

Za dijagnozu ovog raka koristi se nekoliko pretraga. Papanicolaou (Papa) test koji tačno otkriva stanice raka vrata maternice, može biti od pomoći, ali u oko trećine slučajeva ne uspijeva se postaviti dijagnoza raka maternice. Zbog toga, doktori izvode i biopsiju endometrija ili frakcioniranu kiretažu, kod koje se uzima komadić tkiva sluznice maternice za pretragu pod mikroskopom.

Ako rezultati biopsije ili frakcionirane kiretaže potvrde postojanje raka sluznice maternice, mogu se napraviti dodatne pretrage kako bi se utvrdilo da li se rak proširio izvan maternice. Pri utvrđivanju najboljeg načina liječenja korisne podatke mogu pružiti UZ pretraga, CT, cistoskopija (pretraga mokraćnog mjehura kroz cjevasti instrument), Rtg pretraga crijeva barijevim kontrastom, Rtg slikanje prsnog koša, IVU (pretraga Rtg-om kojom se prikazuju bubrezi i ureteri), slikanje kostiju i jetre, sigmoidoskopija (pretraga završnog dijela debelog crijeva cjevastim instrumentom) i limfoangiografija (Rtg pretraga limfnih žila uz pomoć kontrasta). U svakom od slučajeva nije potrebno izvođenje svih nabrojanih pretraga.

Liječenje
Hirurško odstranjenje maternice (histerektomija), glavni je postupak pri liječenju žena s ovom vrstom raka. Ako se rak nije proširio izvan maternice, bolest se gotovo uvijek izliječi histerektomijom. Tokom operacije, hirurg obično odstranjuje jajovode i jajnike (salpinoovariektomija) i obližnje limfne žlijezde. Njih pregledava patolog kako bi utvrdio je li se rak proširio i kako daleko, te je li ženu, uz operativni zahvat, potrebno zračiti.

Čak i kada ne izgleda da se rak proširio, doktor može nakon operacije propisati terapiju lijekovima (kemoterapiju), za slučaj da su zaostale neke neprimijećene stanice raka. Obično se koriste hormoni namijenjeni zaustavljanju rasta raka. Često su djelotvorani progestini (progesteron, ženski spolni hormon koji zaustavlja djelovanje estrogena) i slični lijekovi.

Ako se rak proširio izvan maternice, mogu biti potrebne veće doze progestina. U do 40% žena koje boluju od proširenog raka, progestin smanjuje veličinu raka i kontrolira njegov rast tokom
2-3 godine. Liječenje se može nastaviti unedogled ako izgleda djelotvorno. Nuspojave progestina uključuju dobivanje tjelesne težine zbog zadržavanja tekućine i ponekad osjećaj potištenosti.

Ako se rak proširio ili ne odgovara na liječenje hormonima, mogu se dodati drugi kemoterapeutici, poput ciklofosfamida, doksorubicina i cisplatine. Ti su lijekovi puno toksičniji od progestina i uzrokuju mnoge nuspojave. Prije izbora liječenja pažljivo se procjenjuju nepovoljni i povoljni učinci kemoterapije raka.

Sveukupno preživljava oko dvije trećine žena koje boluju od ove vrste raka te 5 godina nakon postavljanja dijagnoze nemaju nikakvih znakova bolesti, manje od jedne trećine umire od te bolesti, a oko jedne desetine živi ali i dalje ima rak. Ukoliko se ovaj rak otkrije u ranom stadiju gotovo 90% oboljelih žena može očekivati još barem 5 godina života, dok se većina izliječi. Najbolje izglede imaju mlađe žene, žene u kojih se rak nije proširio izvan maternice i žene koje imaju sporije rastuće vrste raka.


CARCINOMA CERVICIS


Uvod
Grlić (vrat) maternice (cervix uteri) je najniže smješteni dio maternice, koji strši u vaginu. Od raka ženskog spolnog sistema, rak vrata maternice (cervikalni rak) je drugi najčešći kod svih žena a najčešći u mlađih žena. Obično pogađa žene u dobi između 35-55 godina. Ovaj rak može biti izazvan virusom (humanim papilomavirusom), koji se može prenijeti tokom spolnog odnosa.
Po svemu sudeći, opasnost od raka vrata maternice povećava se što je žena u doba prvog spolnog odnosa bila mlađa i sa porastom broja spolnih partnera. Neredovito odlaženje na Papa test također povećava opasnost.

Oko 85% raka vrata maternice su karcinomi pločastih stanica (skvamozni karcinom, plano-celularni karcinom, op. prev), koji se razvijaju u pločastim, plosnatim stanicama nalik na stanice kože, koje prekrivaju vanjsku površinu vrata maternice. Većina drugih vrsta raka vrata maternice razvija se od stanica žlijezda (adenokarcinomi) ili od kombinacije ovih vrsta stanica (adenoplanocelularni karcinom).

Rak vrata maternice može prodrijeti duboko ispod površine vrata maternice, ući u bogatu mrežu malih krvnih i limfnih žila koje oblažu unutrašnjost vrata maternice i proširiti se zatim u druge dijelove tijela. Na taj način, rak se širi u udaljena područja kao i u područja u blizini vrata maternice.

Faktori rizika za razvoj raka maternice
•           Menopauza nakon 52 godine života
•           Poremećaji menstruacije (poput obilnog krvarenja, točkastog krvarenja između menstrualnih krvarenja ili duga razdoblja bez krvarenja)
•           Ako je žena nerotkinja
•           Izlaganje visokoj razini estrogena (glavnog ženskog spolnog hormona) koja je posljedica stvaranja i lučenja estrogena iz tumora ili uzimanja lijekova koji ga sadrže u velikim dozama, uključujući i nadomjesno liječenje estrogenom bez progesterona nakon menopauze
•           Liječenje tamoksifenom
•           Debljina
•           Visoki krvni pritisak (hipertenzija)
•           Šećerna bolest (dijabetes)

Simptomi i dijagnoza
Simptomi mogu biti tačkasta krvarenja između menstruacija ili krvarenje nakon spolnog odnosa. Žena ne mora osjetiti nikakvu bol niti simptome sve do kasnih stadija bolesti, ali rutinskim Papa testom može se rano otkriti rak vrata maternice. Rak vrata maternice započinje polaganim, napredujućim promjenama unutar normalnih stanica te mu može trebati nekoliko godina da se razvije. Napredujuće promjene mogu se vidjeti mikroskopom na stakalcima na kojima su stanice uzete tokom Papa testa. Patolozi opisuju ove promjene kao stadije u rasponu od normale do invazivnog raka.
Rezultati Papa testa: Stadiji raka vrata maternice
•           Normalan
•           Minimalna displazija vrata maternice (rane promjene koje još nisu zloćudne)
•           Teška displazija (kasne promjene koje još nisu zloćudne)
•           Carcinoma in situ (rak ograničen na vanjski sloj vrata maternice)
•           Invazivni rak

Papa test može tačno i jeftino otkriti i do 90% raka vrata maternice, čak prije razvoja simptoma. Kao posljedica toga, broj smrti uzrokovanih rakom vrata maternice smanjio se za više od 50% od uvođenja Papa testa. Doktori često preporučuju ženama da prvi Papa test naprave kada postanu spolno aktivne ili kada navrše 18 godina te da ga je najbolje napraviti svake godine. Ako su rezultati testa bili normalni 3 godine zaredom, žena može zakazati Papa test svake 2 ili 3 godine sve dok ne promijeni svoj način života. Kada bi sve žene redovito radile Papa test, smrtnost od ove vrste raka mogla bi se iskorijeniti. Međutim, gotovo 40% američkih žena ne izvode test redovno.

Ako se tokom ginekološkog pregleda na vratu maternice nađe izraslina, ranica ili drugo sumnjivo područje, ili ako je Papa test pokazao nenormalnost ili rak, doktor izvodi biopsiju. Uzorak tkiva obično se uzima tokom kolposkopije, pri kojoj doktor koristeći cjevasti instrument sa povećalom na kraju (kolposkop) pažljivo pregledava vrat maternice kako bi izabrao najbolje mjesto za biopsiju.

Izvode se dvije vrste biopsije: "punch" biopsija, pri kojoj se "uštipne" mali komadić vrata maternice koji je prethodno prikazan i odabran kolposkopom i endocervikalna kiretaža (kod nas je uobičajeniji izraz ekskohleat) kod koje se tkivo koje se ne može vidjeti postruže iz kanala vrata maternice. Izvođenje obaju vrsta biopsija nije jako bolno niti dovodi do jačeg krvarenja a obje vrste zajedno pružaju dovoljnu količinu tkiva patologu, koji postavlja dijagnozu. Ako dijagnoza nije jasna, doktor izvodi konizaciju kod koje se uklanja veći dio tkiva. Ova se vrsta biopsije obično izvodi ambulantno, ekscizijom pomoću elektrohirurške omče (LETZ).

Ako žena ima rak vrata maternice, slijedeći postupak je određivanje tačne veličine i proširenosti, što nazivamo određivanjem kliničkog stadija (i kod nas je za ovaj postupak uobičajen engleski izraz stageing). Određivanje kliničkog stadija započinje ginekološkim pregledom i nizom pretraga (cistoskopijom, Rtg slikama prsnog koša, IVU (intravenskom urografijom), sigmoidoskopijom) kojima se utvrđuje je li se rak vrata maternice proširio u područja u blizini ili u udaljenije dijelove tijela. Mogu se učiniti i druge pretrage, poput CT-a, klisura barijevog kontrasta te slikanja kosti i jetre, što ovisi o okolnostima.

Liječenje
Liječenje ovisi o kliničkom stadiju raka. Ako je rak ograničen na vanjski sloj vrata maternice (carcinoma in situ), doktor često može rak odstraniti u potpunosti odstranjujući dio vrata maternice skalpelom ili LETZ metodom.

Ovo liječenje očuva ženinu sposobnost rađanja. Budući da se rak može ponovno pojaviti, doktori savjetuju ženama da se redovno kontroliraju i izvode Papa test svaka 3 mjeseca tokom prve godine nakon zahvata a nakon toga svakih 6 mjeseci. Ako žena ima karcinom in situ a ne planira imati djece, može joj se preporučiti odstranjenje maternice (histerektomija).

Ako je rak jače uznapredovao, potrebna je histerektomija uz odstranjenje okolnih tkiva (radikalna histerektomija) i limfnih žlijezda. Kod mlađe žene se normalni funkcionalni jajnici ne odstranjuju.
Terapija zračenjem također je vrlo djelotvorana za liječenje raka koji se nije proširio izvan područja zdjelice. Premda zračenje obično izaziva neznatne ili uopće ne izaziva rane probleme, može iritirati završni dio debelog crijeva i vaginu. Može doći do oštećenja mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva a jajnici obično prestaju funkcionisati.

Kada se rak proširio izvan zdjelice, ponekad se preporučuje kemoterapija. Međutim, samo 25% do 30% liječenih žena može očekivati učinak a i on je obično privremen.


CARCINOMA OVARII


Uvod
Rak jajnika (ovarijalni rak) razvija se u oko 1 na 70 žena, većinom životne dobi između 50-70 godina. To je treći najčešći rak ženskog spolnog sistema ali od raka jajnika umire više žena nego od bilo kojeg drugog raka spolnog sistema.

Jajnike sačinjavaju različite vrste stanica, od kojih svaka može biti ishodištem određene vrste raka. Razlikuje se barem 10 različitih vrsta raka jajnika, liječenje i mogućnosti oporavka ovise o vrsti.

Rak jajnika se može proširiti neposredno u okolna područja i kroz limfni sistem u ostale dijelove zdjelice i trbuha. Stanice raka također se mogu proširiti kroz krvotok, pojavljujući se konačno na udaljenim mjestima u tijelu, prvenstveno u jetri i plućima.

Simptomi i dijagnoza
Rak jajnika može doseći priličnu veličinu prije no što izazove ikakve simptome. Prvi simptom može biti neodređena nelagodnost u donjem dijelu trbuha, slična onoj kod poremećene probave. Krvarenje iz maternice nije uobičajen simptom. Povećanje jajnika u postmenopauzalne žene može biti rani znak raka jajnika, premda ono može biti uzrokovano i cistama, dobroćudnim izraslinama i drugim promjenama. U trbušnoj se šupljini može nakupljati tekućina. Konačno, trbuh može postati otečen zbog povećanih jajnika ili nakupljajuće tekućine. U ovom stadiju, žena može osjećati bol u zdjelici, može biti slabokrvna i gubiti na tjelesnoj težini. Rijetko, rak jajnika luči hormone koji mogu dovesti do pretjeranog bujanja sluznice maternice, povećanja dojki ili pojačanog rasta kose.

Dijagnoza raka jajnika u ranim je stadijima teška zbog toga što se simptomi obično ne pojavljuju sve dok se rak nije proširio izvan jajnika i zato što mnoge bezazlenije bolesti mogu izazvati slične simptome.

Ako se sumnja na rak jajnika potrebno je učiniti CT ili UZ pretragu kako bi se dobilo više podataka o povećanom jajniku. Ponekad se jajnici prikazuju neposredno, kroz laparoskop, malu cijev kroz koju se gleda a koja se uvodi u trbušnu šupljinu kroz maleni rez na zidu trbuha. Ako rezultati pretrage ukazuju na dobroćudnu cistu, ženu se može naručivati na povre¬mene ginekološke preglede sve dok cista postoji. Međutim, ako su rezultati pretrage neodređeni, a na rak jajnika se sumnja, može se učiniti operacija trbuha kojom se postavlja dijagnoza i određuje kako daleko se rak proširio (određivanje kliničkog stadija) te kako ga liječiti.

Ako se u trbuhu nakupila tekućina, ona se može isprazniti (aspirirati) iglom te pregledati da se vidi ima li u njoj stanica raka.

Liječenje
Rak jajnika se liječi hirurški. Opsežnost hi¬rurškog zahvata ovisi o vrsti raka i njegovom stadiju. Ako se rak nije proširio izvan jajnika, može biti moguće odstranjenje samo zahvaćenog jajnika i njegovog jajovoda. Kada se rak već proširio izvan jajnika, moraju se odstraniti oba jajnika, uterus kao i odabrane limfne žlijezde te okolna tkiva kroz koja se rak tipično širi.

Nakon operacije, može se koristiti terapija zračenjem i kemoterapija, kako bi se uništila mala područja raka koja mogu zaostati. Rak jajnika koji se već proširio (metastazirao) izvan jajnika je teško izliječiti.

Pet godina nakon postavljanja dijagnoze, živo je još 15% - 85% žena koje imaju najučestalije vrste raka jajnika. Širok raspon stopa preživljenja odražava razlike u agresivnosti pojedinih vrsta raka i u imunološkom odgovoru različitih žena na rak.


CARCINOMA VULVAE


Uvod
Izraz stidnica (vulva) odnosi se na vanjske ženske spolne organe. Rak stidnice (vulve) obuhvaća samo 3% - 4% sveg raka ženskog spolnog sistema i obično se pojavljuje nakon menopauze. Sa starenjem populacije, očekuje se povećanje učestalosti ovog raka.

Rak vulve (stidnice) pretežno je rak kože blizu otvora vagine. Većina raka stidnice građena je od iste vrste stanica kao i rak kože (pločaste i bazalne stanice). Oko 90% raka stidnice je rak pločastih stanica (planocelularni karcinom) a 4% je rak bazalnih stanica (bazeocelularni karcinom). Preostalih 6% su rijetke vrste raka (Pagetova bolest, rak Bartolinijeve žlijezde, melanom i drugi).

Kao i ostali rakovi kože, rak vulve (stidnice) počinje na površini i u početku se ne širi izvan nje. Premda neki mogu biti agresivniji, većina ovih rakova raste relativno sporo. Ako se ne liječe, mogu konačno prodrijeti u vaginu, mokraćnu cijev ili čmar te se proširiti u mrežu limfnih žlijezda koje su u blizini.

Simptomi i dijagnoza
Rak stidnice može se lako vidjeti i napipati kao neuobičajena zadebljanja ili rane blizu otvora vagine ili na njemu. Ponekad se nalazi ljuskava područja ili promjena boje. Okolna tkiva mogu se stisnuti i naborati. Obično, žena nema tegoba, premda to područje može svrbiti. Napokon, može se razviti krvarenje ili vodenasti iscjedak. Ovi simptomi zahtijevaju neposrednu medicinsku njegu.

Za postavljanje dijagnoze, doktor izvodi biopsiju. Nakon što umrtvi područje lokalnim anestetikom, doktor uzima malu količinu nenormalne kože. Biopsija je potrebna kako bi se odredilo je li se nenormalna koža promijenila zbog stanica raka ili je samo inficirana ili iritirana. Njome se također određuje i vrsta raka, ako on postoji, što doktoru daje smjernice za liječenje.

Liječenje
Vulvektomija je hirurški zahvat kojim se odstranjuje veliko područje tkiva uz otvor vagine. Osim za najmanji rak, vulvektomija je potrebna za odstranjenje raka pločastih stanica vulve (stidnice). Ova se opsežna operacija izvodi stoga što se rak stidnice brzo širi u okolna tkiva i limfne žlijezde.

Budući da se vulvektomijom može odstraniti i klitoris, doktori u dogovoru sa ženom koja ima rak stidnice, određuju plan liječenja koji joj najviše odgovara te uzima u obzir njezine druge zdravstvene probleme, dob, i način spolnog života. Nakon vulvektomije obično ostaje mogućnost spolnog odnosa.

Terapija zračenjem može se provoditi nakon operacije u vrlo uznapredovalim slučajevima kod kojih potpuno izlječenje ne izgleda baš vjerovatno. Ako se rak otkrije rano, 75% žena nema znakova raka 5 godina nakon dijagnoze, ako su zahvaćene limfne žlijezde, stopa preživljenja je manja od 50%.

Budući da rak stidnice tipa bazalnih stanica nema sklonost metastaziranju na udaljena mjesta, operativni zahvat ograničenog opsega je obično sve što je potrebno učiniti. Odstranjenje cijele stidnice nije potrebno osim ukoliko rak nije izuzetno velik.


CARCINOMA VAGINAE


Uvod
Samo oko 1% raka ženskog spolnog sistema razvija se u vagini. Rak vagine obično pogađa žene u dobi između 45-65 godina. Više od 95% raka vagine su karcinomi pločastih stanica i zbog toga su slični raku vrata uterusa (maternice) i vulve (stidnice). Rak pločastih stanica vagine može biti izazvan humanim papilomavirusom, istom vrstom virusa koja uzrokuje genitalne bradavice i rak vrata maternice. Rak svijetlih stanica, rijetki rak vagine, razvija se gotovo isključivo u žena čije su majke tokom trudnoće uzimale lijek dietilstilbestrol (DES).

Simptomi i dijagnoza
Rak vagine uništava sluznicu vagine i izaziva rane koje mogu krvariti i inficirati se. Žena može primijetiti vodenasti iscjedak ili krvarenje i bol tokom spolnog odnosa. Ako rak dosegne dovoljnu veličinu, može utjecati na funkciju mokraćnog mjehura i završnog dijela debelog crijeva, tako da žena može imati čestu potrebu za mokrenjem a mokrenje postaje bolno.

Kada se sumnja na rak vagine, doktor postruže stanice sa zida vagine kako bi ih pregledao pod mikroskopom i izvodi biopsiju na svakoj izraslini, rani ili drugom sumnjivom mjestu koje vidi tokom ginekološkog pregleda. Biopsija se obično izvodi tokom kolposkopije.

Liječenje
Liječenje raka vagine ovisi i o njegovom smještaju i o veličini. Svi oblici raka vagine mogu se liječiti zračenjem.

Kod raka smještenog u gornjoj trećini vagine, doktor može učiniti histerektomiju i odstraniti limfne žlijezde iz zdjelice i gornji dio vagine, ili se može koristiti terapija zračenjem. Rak u srednjoj trećini vagine liječi se zračenjem a rak u donjoj trećini može se liječiti hirurškim odstranjenjem ili zračenjem.

Nakon liječenja raka vagine spolni odnos može biti otežan ili nemoguć, premda se ponekad može napraviti nova vagina pomoću presadaka kože ili dijela crijeva. Stopa 5-godišnjeg preživljenja iznosi oko 30%.


RAK JAJOVODA

Rak se može razviti i u jajovodima. Ovaj je rak najrjeđi rak ženskog spolnog sistema. Simptomi uključuju neodređenu nelagodnost u trbuhu te, ponekad, vodenasti ili sukrvav vaginalni iscjedak.

Obično se u zdjelici nađe poveća masa a dijagnoza se postavlja nakon odstranjenja te mase. Gotovo je uvijek nužno napraviti histerektomiju i odstraniti jajnike te ostala okolna tkiva, poslije čega slijedi kemoterapija. Izgledi za preživljenje slični su onima kod raka jajnika.


MOLA HYDATIDOSA


Uvod
Hidatiformna mola se može razviti od stanica posteljice koje zaostaju nakon pobačaja ili donesene trudnoće ali se najčešće razvija od oplođene jajne stanice kao nezavisna nenormalna izraslina (molarna trudnoća). Rijetko, posteljica postaje nenormalna kada je fetus normalan. Više od 8% hidatiformnih mola nisu zloćudne, međutim, 15% prodiru u okolno tkivo (invazivna mola) a 2% - 3% se širi po cijelom tijelu (koriokarcinom).

Opasnost od razvoja hidatiformne mole najveća je kod žena koje ostaju u drugom stanju u kasnim 30-tim i ranim 40-tim godinama života. Te se mole javljaju u oko 1 na svakih 2000 trudnoća u SAD, i, iz nepoznatih razloga, gotovo su 10 puta učestalije u azijskih žena.

Simptomi i dijagnoza
Hidatiformna mola postaje očita ubrzo nakon začeća. Žena osjeća znakove trudnoće, ali joj se trbuh povećava puno brže nego u normalnoj trudnoći jer mola u maternici raste brzo. Česte su jake mučnine i povraćanje a može doći i do vaginalnog krvarenja. Ovi simptomi mogu izazvati ozbiljne komplikacije, uključujući i infekciju, krvarenje i toksemiju trudnoće.

Ako žena umjesto normalne trudnoće ima hidatiformnu molu, ne mogu se dokazati pokreti niti srčana akcija fetusa (ploda). Kako dijelovi mole propadaju, mala količina grozdastog materijala može ispasti kroz vaginu. Kako bi potvrdio dijagnozu patolog treba ispali materijal pregledati mikroskopom.

Doktor može odrediti pretragu UZ-om kako bi bio siguran da je izraslina hidatiformna mola a ne fetus ili amnionska šupljina (ovojnice koje obavijaju fetus i tekućinu koja ga okružuje). Mogu se učiniti pretrage krvi kojima se mjeri nivo humanog horionskog gonadotropina (hormona koji se normalno stvara rano u trudnoći). Ako se nalazi hidatiformna mola, nivo je neuobičajeno visok jer mola stvara obilje tog hormona. Ova pretraga je manje korisna tokom rane trudnoće, kada je nivo ovog hormona također visok.

Liječenje
Hidatiformna mola se mora u potpunosti odstraniti. Doktor je obično u mogućnosti odstraniti molu dilatacijom i usisnom kiretažom (D i K). Rijetko je nužna histerektomija.

Nakon zahvata, mjeri se nivo humanog horionskog gonadotropina kako bi se utvrdilo je li mola u potpunosti odstranjena. Kad je odstranjenje potpuno, nivo se vraća na normalu, obično unutar
8 sedmica, i ostaje normalan. Ako žena, koja je imala molu ostane trudna, tumačenje visokog nivoa humanog horionskog gonadotropina postaje teško, jer bi on mogao biti izazvan trudnoćom, ali i dijelom mole koji nije odstranjen. Zbog toga se ženama, kojima je odstranjena mola savjetuje da tokom slijedeće godine dana ne ostaju u drugom stanju.

Za hidatiformne mole dobroćudne prirode kemoterapija nije potrebna, ali za zloćudne mole jest. Lijekovi koji se obično koriste su metotreksat, daktinomicin ili kombinacija ovih lijekova.

Izlječenje je gotovo 100% za žene čija bolest nije uznapredovala i oko 85% za žene čija se bolest proširila. Većina žena i dalje može imati djece.

vasdoktor.com

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.