petak, 12. travnja 2013.

Rak dojke

Rak dojke dijeli se prema vrsti tkiva od kojeg je nastao i prema proširenosti. Rak može započeti u mliječnim žlijezdama, mliječnim kanalićima, masnom tkivu ili vezivnom tkivu. Različite vrste raka dojke ponašaju se različito. Općenitosti o pojedinim vrstama zasnivaju se na sličnosti prilikom otkrivanja, načinu napredovanja i načinu liječenja. Neki rastu vrlo sporo i šire se u ostale dijelove tijela (metastaziraju) tek kada postanu veliki.



Drugi su agresivniji, rastući i šireći se brzo. Međutim, ista vrsta raka može se u različitih žena ponašati različito. Samo onaj doktor koji je ženu pregledao i zna njezinu istoriju bolesti može sa njom raspravljati o različitim osobitostima raka dojke koje se odnose upravo na nju.

•           Kracinom (carcinoma) in situ, što u doslovnom smislu znači rak na mjestu, ranije oblik raka koji se nije proširio izvan mjesta nastanka. Na karcinom in situ otpada više od 15% raka dojke dijagnosticiranog u SAD.

Oko 90% raka dojke započinje u mliječnim kanalićlma ili mliječnim žlijezdama.

•           Duktalni karcinom in situ započinje u stijenci mliječnih kanalića. Ova se vrsta raka ponekad može napipati kao kvržica a na mamogramu se može vidjeti kao sitne tačkice odlaganja kalcija (mikrokalcifikacija). Duktalni karcinom in situ često se otkriva mamografijom prije nego što je dovoljno velik da bi se napipao. Obično je ograničen na određeni dio dojke i može se hirurški u potpunosti odstraniti. Ako je uklonjen samo karcinom in situ, u oko 25% - 35% žena razvija se invazivni rak, obično unutar iste dojke.

•           Lobularni karcinom in situ koji započinje unutar mliječnih žlijezda, obično se razvija prije menopauze. Ova vrsta raka, koja se ne može napipati niti vidjeti na mamogramima, obično se pronalazi slučajno, na mamografiji napravljenoj zbog kvržice ili neke druge nenormalnosti koja nije lobularni karcinom in situ. Između 25% i 30% žena koje ga imaju, konačno razvijaju invazivni rak dojke, ponekad čak i nakon 40 godina, u istoj ili suprotnoj dojci ili u objema dojkama.

•           Invazivni rak dojke koji se može proširiti i zahvatiti druga tkiva može biti lokaliziran (ograničen na dojku) ili metastatski (proširen u druge dijelove tijela). Oko 80% invazivnih karcinoma su duktalni a oko 10% lobularni. Prognoza za duktalni i lobularni karcinom je slična. Ostale, rjeđe vrste raka, poput medularnog karcinoma i tubularnog karcinoma (koji započinje u mliječnim žlijezdama), imaju nešto bolju prognozu.

Faktori rizika
Dio bojazni od raka dojke osniva se na lošoj obaviještenosti i krivom shvaćanju rizika. Izjava
"Jedna od svakih osam žena dobiti će rak dojke", npr., navodi na krivi zaključak. Ta je brojka procjena na osnovi žena starosti od rođenja do 95 godina života i više, ona znači da će, teoretski, jedna od osam žena koje požive preko 95 godina razviti rak dojke. Opasnost je, međutim, puno manja za mlađe žene. Žena u dobi od 40 godina ima mogućnost od 1:1200 da tokom slijedeće godine života dobije ovu bolest. Čak i ova brojka može navesti na krivi zaključak jer ona uključuje sve žene. Većina žena je čak i u manjoj opasnosti, ali neke su u većoj.

Žene koje imaju više činioca rizika za razvoj raka dojke u većoj su mogućnosti da ga dobiju, ali mogu poduzeti mjere predostrožnosti poput redovnih pregleda dojki. Jedina metoda za smanjivanje opasnosti od smrti uzrokovane rakom dojke, a čija je vrijednost dokazana, je redovno obavljanje mamografije nakon 50 godina života. Međutim, nedavna istraživanja ukazuju da rizik od razvoja raka dojke može smanjiti redovna tjelesna vježba, osobito tokom adolescencije i mlađe životne dobi, a možda i kontrola tjelesne težine.

Faktori rizika za nastanak raka dojke
Dob
•           Veća životna dob je važan činioc rizika. Oko 60% raka dojke razvija se u žena iza 60 godina života. Opasnost je najveća nakon dobi od 75 godina.
Prethodni rak dojke
•           U najvećoj su opasnosti žene koje su imale rak in situ ili invazivni rak dojke. Nakon odstranjenja zahvaćene dojke, opasnost od razvoja raka u drugoj dojci je oko 0,5% do 1,0% za svaku slijedeću godinu.
Obiteljska opterećenost rakom dojke
•           Rak dojke u rođakinje u prvom koljenu (majke, sestre, kćeri), povećava opasnost za dva do tri puta, ali rak dojke u udaljenih rođakinja (baka, teta, sestrična) samo neznatno povećava opasnost.
Gen za rak dojke
•           Nedavno su otkrivena dva odvojena gena za rak dojke u dvije odvojene male skupine žena. Ako žena ima jedan od ovih gena, opasnost da dobije rak dojke vrlo je velika. Međutim, ako se u takve žene rak dojke razvije, mogućnost da ona umre od raka dojke u usporedbi sa bilo kojom drugom ženom sa rakom dojke, nije nužno ništa veća.

Vjerovatnost da imaju jedan od ovih gena postoji u žena koje imaju jako opterećenu obiteljsku povijest bolesti, obično kada je nekoliko žena u svakoj od tri generacije imalo rak dojke. Zbog toga se rutinski skrining žena za nalaz oba gena ne čini neophodnim, osim kod žena koje imaju neobičnu obiteljsku istoriju bolesti. Učestalost raka jajnika također je povećana u obiteljima sa jednim od gena za rak dojke.
Prethodna dobroćudna bolest dojke
•           Po svemu sudeći, izgleda da je opasnost od razvoja raka dojke u žena sa dobroćudnom bolešću dojke povećana samo ako imaju povećan broj mliječnih kanalića. Čak i u tih žena, opasnost je umjerena osim ukoliko se tokom biopsije ne nađe nenormalno tkivo (atipična hiperplazija), ili ukoliko žena nema obiteljsku opterećenost rakom dojke.
Prva menstruacija prije dobi od 12 godina, menopauza nakon 55 godina, prva trudnoća nakon 30 godina života ili nerotkinja
•           Odnos između prva tri činioca i opasnost su upravo proporcionalni, npr. što ranije menstruacije započinju, opasnost je veća. Opasnost od razvoja raka dojke je dva do četiri puta veća u žena koje su prvu menstruaciju dobile u dobi manjoj od 12 godina nego u žena koje su ju dobile nakon 14-te godine života. Izgleda međutim da ovi činioci imaju vrlo mali utjecaj na opasnost od raka dojke.
Dugotrajno uzimanje oralnih kontraceptiva ili nadomjesnog liječenja estrogenom
•           Većina istraživanja ne pokazuje nikakvu povezanost između uzimanja oralnih kontraceptiva i kasnijeg razvoja raka dojke, osim možda u žena koje su ih uzimale tokom dugog niza godina. Nakon menopauze, uzimanje nadomjesnog liječenja estrogenom tokom 10-20 godina može malo povećati opasnost. Uzimanje hormonskog nadomjesnog liječenja koje kombinira estrogen sa progestinom može povećati opasnost, ali to nije sigurno.
Debljina nakon menopauze
•           Opasnost je nešto veća u debelih žena, ali ne postoje dokazi da posebni način prehrane, npr. onaj bogat mastima, doprinosi razvoju raka dojke. Neka istraživanja ukazuju da je vjerovatnost razvoja raka dojke u debelih žena koje još uvijek menstruiraju, smanjena.

Simptomi
Bol u dojci bez kvržice obično nije znak raka, premda oko 10% žena koje imaju ovaj rak osjećaju bol bez kvržice.
Isprva, žena sa rakom dojke nema nikakvih simptoma. Najčešće je prvi simptom kvržica, koja je na opip jasno drugačija od okolnog tkiva dojke. U više od 80% slučajeva raka dojke žena kvržicu otkriva sama. Razbacane, kvrgave promjene u dojci, obično u gornjem vanjskom području, obično nisu rak. Čvršće, jasnije zadebljanje koje se nalazi u jednoj dojci, a u drugoj ne, može biti znak raka.

U ranim stadijima, kvržica se slobodno pomiče ispod kože kad se pogurne prstima.
U uznapredovalijim stadijima, kvržica je obično prirasla za zid prsnog koša ili kožu iznad nje. U tim se slučajevima ona uopće ne može pomicati, ili se ne može micati odvojeno od kože koja je prekriva. U uznapredovalim stadijima na koži se mogu razviti otečene kvrge ili inficirane rane. Koža iznad kvrge je ponekad uvučena i zadebljana te izgleda poput narančine kore, osim što se tiče boje.

Kod upalnog raka dojke, osobito opasnog, ali rijetkog oblika raka, dojka djeluje inficirano, vruća je, crvena i otečena. Često se unutar dojke ne pipa kvrga.

Skrining
Budući da su simptomi rijetki u ranim stadijima raka dojke, skrining (pretraživanje) je osobito važan. Rano otkrivanje bolesti povećava vjerovatnost uspješnog liječenja.

Uobičajeno samopregledavanje omogućava ženi da kvržice otkrije u ranom stadiju. Premda do sada nije dokazano kako samopregled smanjuje stopu smrtnosti od raka dojke ili kako otkriva jednako toliko ranog raka kao rutinski skrining mamografijom, on obično omogućuje otkrivanja tumora manjih nego što bi ih pronašao doktor ili medicinska sestra, jer se ponavlja u pravilnim razmacima a žena se navikava na promjene u svojim dojkama. Ovi tumori obično imaju bolju prognozu i lakše su izlječivi poštednim hirurškim zahvatom.

Simptomi koji mogu ukazivati na rak dojke
Ovi simptomi ne znače nužno da žena ima rak dojke; međutim, ako ih žena primijeti, trebala bi otići liječniku.
•           Kvržica koja je na opip izrazito drugačija od ostalog tkiva dojke ili koja ne nestaje sama od sebe
•           Otok tkiva koji ne prolazi
•           Nabiranje ili uvlačenje kože
•           Orožnjavanje, zadebljavanje kože oko bradavice
•           Promjene oblika dojke
•           Promjene bradavice, poput uvlačenja
•           Iscjedak iz bradavice, posebno ukoliko je krvav

Pretraga dojke je rutinski dio svakog tjelesnog pregleda. Doktor pregledava dojke tražeći nepravilnosti, uvučenja ili napetosti kože, kvržice i iscjedak. Doktor opipava (palpira) svaku dojku otvorenim dlanom te traži povećane limfne čvorove u pazuhu, području u koje se većina raka dojki prvo širi, kao i iznad ključne kosti. Normalni limfni čvorovi se kroz kožu ne mogu napipati, tako da se oni koji se pipaju smatraju povećanima. Međutim i promjene koje nemaju veze sa rakom mogu uzročiti povećanje limfnih čvorova.

Mamografija (pretraga kojom se niskom dozom Rtg zraka pronalaze nenormalna područja u dojci je jedan od najboljih načina da se rano pronađe rak dojke. Mamografija je pretraga predviđena da bude dovoljno osjetljiva kako bi otkrila rak u ranom stadiju. Zbog toga, pretrage mogu ukazivati na rak i kada on ne postoji (lažno pozitivni rezultati), te su obično potrebne određenije pretrage tokom vremena koje slijedi kako bi se potvrdili rezultati.

Obavljanje mamografije u vremenskim razmacima od 1-2 godine može smanjiti smrtnost od raka dojke za 25% - 35% u žena životne dobi od 50 godina i više a koje su bez simptoma. Niti jedno istraživanje do sada nije pokazalo kako redovni mamogrami smanjuju smrtnost od raka dojke u žena ispod 50 godina života. Međutim, dokazi možda nedostaju stoga, što je u mlađih žena rak dojke rjeđi, pa je i pokazivanje povoljnog ishoda teže.

Trenutni dokazi ukazuju, ali ne dokazuju, kako mlađe žene mogu profitirati izvođenjem mamografije. Zbog toga, mnogi istaknuti stručnjaci na tom polju preporučuju da se sa redovnim mamografijama započne u dobi od 40 godina. Američko udruženje za rak preporučuje izvođenje prvog mamograma sa 40 godina. Premda se ponekad pronađe i kvržica, taj mamogram također predstavlja trajni podatak sa kojim se mogu uspoređivati svi slijedeći mamogrami. Također se preporučuje izvođenje mamograma u razdobljima od 1-2 godine u dobi između 40 i 49 godina te od 50. godine života svake godine.

U istraživanjima žena bez simptoma, mamografija je otkrila oko 40% raka koji se nisu zapazili pri tjelesnom pregledu. Međutim, mamografija nije nepogrešiva te joj može izbjeći i do 15% raka dojke. Ukoliko se pronađe promjena koja bi mogla biti rak, doktor izvodi biopsiju, prilikom koje se hirurški odstranjuje mali komad kvržice te se pregledava pod mikroskopom.

Pretraga UZ-om(pretraga koja koristi zvučne valove visoke frekvencije) ne spada u uobičajeni skrining za rak dojke. Nakon što se kvržica pronađe, UZ je ponekad koristan za razlikovanje između tekućinom ispunjene šupljine (ciste) u dojci i čvrste (solidne) nakupine. Ovo je razlikovanje važno jer ciste u žene koja nema nikakvih simptoma nije potrebno liječiti, dok je solidnoj nakupini potrebno napraviti biopsiju.

Termografija (pretraga koja otkriva razlike u temperaturi koje rak ponekad izaziva) nije korisna za otkrivanje niti praćenje raka dojke jer često ne pronalazi rak (lažno negativni re¬zultati) ili ukazuje na njegovo postojanja kada ga nema (lažno pozitivni rezultati).

Dijagnoza
Kada se pronađe kvržica koja bi mogla biti zloćudna, radi se biopsija-izvlačenjem određene količine stanica iz kvržice putem igle povezane sa špricom (aspiracijska biopsija), uzimanjem malog komada tkiva (incizijska biopsija) ili odstranjenjem čitave kvržice (ekscizijska biopsija). Većini žena za to nije potrebno boraviti u bolnici te je obično za zahvat dovoljna lokalna anestezija.

Ukoliko se pronađu stanice raka, izvode se daljnje pretrage jer liječenje ovisi o osobinama raka. Jedna pretraga određuje ima li tkivo raka receptore za estrogen i progesteron. Rak koji ima estrogene receptore raste sporije od raka koji ih nema a medikamentno liječenje, koje sprječava djelovanje hormona, može biti korisno. Ovaj je oblik raka češći u žena iza menopauze nego kod mlađih žena.

Uzorak biopsije patolog pregledava pod mikroskopom, kako bi utvrdio sposobnost raka za brzo širenje. Opasnije su vrste raka sastavljene od primitivnijih (nediferenciranih, stanica koje nisu nalik na stanice dojke iz kojih se rak započeo razvijati) stanica ili velikog broja stanica u diobi.

Imajući u vidu osobine raka, doktor pomno pregledava ženu kako bi otkrio nije li se rak proširio u limfne žlijezde, kožu, jetru ili neka¬mo drugdje u tijelu. Ako su limfne žlijezde u pazuhu ili iznad ključne kosti srasle zajedno ili su povezane sa kožom, vjerovatno je da se rak ne može operativno uspješno ukloniti. Napravi se Rtg slika prsnog koša u potrazi za rakom a krvne pretrage se izvode kako bi se procijenilo postoji li oštećenje jetre i je li se rak proširio.

Ako je tumor velik ili su limfne žlijezde povećane, može se učiniti Rtg pretraga kostiju (slikanje svih kostiju u tijelu Rtg zrakama). Doktor zadržava u dokumentaciji te slike, kako bi ih usporedio s onima koje će se napraviti kasnije tokom bolesti.

Liječenje
Liječenje obično započinje nakon podrobne procjene ženinog zdravstvenog stanja, sedmicu ili više nakon biopsije. Liječenje je složeno jer se različite vrste raka dojke uveliko razlikuju u pogledu brzine rasta, sklonosti udaljenom proširenju (metastaziranju) i odgovora na liječenje.

Liječe¬nje obuhvaća operativni zahvat, zračenje, kemoterapiju i lijekove koji sprječavaju djelovanje hormona. Zračenje ubija stanice raka na mjestu sa kojega je on uklonjen i u okolnom području, uključujući i limfne žlijezde u blizini. Kemoterapija (kombinacija lijekova koja ubija stanice koje se umnožavaju ili sprječavaju njihovo umnožavanje) i hormoni koji sprječavaju djelovanje hormona (lijekovi koji se upliću u djelovanje hormona koji podržavaju rast stanica raka) usmjereni su na sprječavanje rasta stanica raka u čitavom tijelu. Često se žena liječi kombinacijom svih navedenih načina.

Budući da postoje još mnoge nepoznanice o raku dojke a niti jedno od liječenja nije trajno i potpuno djelotvorno, mišljenja doktora o najprimjerenijem načinu liječenja mogu se razlikovati. Na odluke o načinu liječenja utječu želje žene i mišljenje njezina doktora. Žena sa rakom dojke ima pravo na to da joj se jasno objasni što se o njezinoj bolesti zna a što je još nepoznato, kao i na potpuno razjašnjenje različitih mogućnosti liječenja. Nakon toga, žena može prihvatiti ili odbiti ponuđene mogućnosti.

Doktori neprestano traže načine za poboljšanje izgleda izlječenja svojih bolesnika. To je i razlog zbog kojeg se žene sa rakom dojke često zamole da sudjeluju u istraživanjima koja ispituju može li nova kombinacija načina liječenja poboljšati stope preživljenja ili kvalitetu života.

Liječenje ograničenog raka dojke
Rak koji izgleda ograničen na dojku (lokalizi¬ran) gotovo se uvijek liječi hirurški, i to odmah nakon postavljanja dijagnoze, kako bi se odstranilo što je više tumora moguće. Na raspolaganju je više operativnih mogućnosti. Glavna je odluka da li odstraniti cijelu dojku (mastektomija) ili odstraniti samo tumor i područje normalnog tkiva koje ga okružuje (poštedna operacija dojke).

Poštedna operacija dojke, kojom se ostavlja nedirnutim što je moguće veći dio dojke, uključuje odstranjenje tumora sa malom količinom normalnog tkiva oko njega (tumorektomija), odstranjenje tumora i nešto šireg područja okolnog normalnog tkiva (široka ekscizija ili djelomična mastektomija) ili odstranjenje jedne četvrtine dojke (kvadrantektomija). Odstranjenjem tumora i nešto normalnog okolnog tkiva najbolje se sprječava ponovna pojava raka u istoj dojci. Po svemu sudeći jednake su stope preživljenja žena kojima je odstranjena cijela dojka i onih podvrgnutih poštednom operativnom zahvatu uz zračenje, barem u razdoblju od prvih 20 godina nakon operacije.

Glavna prednost poštednog operativnog zahvata uz zračenje je kozmetske prirode; ovakva operacija pomaže pri očuvanju tjelesnog izgleda. Međutim, ova prednost može biti zanemariva ukoliko je tumor velik u odnosu na dojku, jer od¬stranjenje područja normalnog tkiva, što je potrebno zbog dugotrajnog nadzora raka dojke, do¬vodi do odstranjenja najvećeg dijela dojke.

Poštedni operativni zahvat jednostavniji je kada je tumor mali. U oko 15% žena koje su podvrgnute poštednom operativnom zahvatu, odstranjena količina tkiva je tako malena da je razlika između operirane i zdrave dojke jedva vidljiva. Međutim, češće se operirana dojka u izvjesnoj mjeri smanji te joj se može promijeniti oblik.

Nuspojave liječenja zračenjem koje prate poštednu operaciju dojke obično nisu bolne niti dugotrajne. Koža može pocrvenjeti ili se opeći. Manje od 5% zračenih žena zadobiva lomove rebara koji uzrokuju blaže tegobe. U oko 10% - 20% razvija se blaga upala pluća 3-6 mjeseci nakon završetka zračenja. Tokom razdoblja do otprilike 6 sedmica pate od suhog kašlja i kratkoće daha tokom tjelesne aktivnosti.

Kod jednostavne mastektomije, doktor otklanja kompletno tkivo dojke, ali ne dira podležeći mišić te ostavlja dovoljno nadležeće kože kako bi se rana njome prekrila. Dojka se može obnoviti puno lakše ako su mišići prsnog koša i ostala tkiva ispod dojke netaknuta. Ovim se načinom obično liječi invazivni rak koji se proširio unutar mliječnih kanalića, jer se ova vrsta raka često u dojci pojavljuje ponovno ukoliko se učini poštedni operativni zahvat.

Limfne žlijezde pazuha mogu se također odstraniti kako bi se utvrdilo jesu li se stanice raka proširile izvan dojke, ovaj postupak naziva se jednostavnom mastektomijom sa disekcijom limfnih žlijezda ili modificiranom radikalnom mastektomijom.

Liječenje zračenjem u daljnjem toku bolesti, nakon operacije uvelike smanjuje mogućnost ponovne pojave raka u zidu prsa ili u limfnim žlijezdama u blizini, ali izgleda da ne povećava sveukupnu stopu preživljenja, vjerojatno stoga što se rak neprimjetno proši¬rio u druge dijelove tijela (metastazirao). Žene podvrgnute jednostavnoj mastektomiji žive jednako dugo kao i one podvrgnute radikalnoj mastektomiji, i kod kojih su odstranjeni i podležeći mišići zida prsa i ostala podležeća tkiva.

Tokom operacije, može se odstraniti i pregledati limfna žlijezda iz blizine ili uzorak tkiva iz limfne žlijezde, za utvrđivanje prognoze. Mogućnosti dugotrajnog preživljenja za ženu su puno veće ako se u limfnim žlijezdama ne nađe stanica raka.

Veličina tumora i nalaz tumorskih stanica u limfnoj žlijezdi utječu na korištenje kemoterapije i lijekova koji sprječavaju djelovanje hormona. Neki poznati stručnjaci smatraju da u slučajevima kad je promjer tumora manji od 1 centimetra hirurški zahvat gotovo uvijek odstranjuje rak te da nije potrebno nikakvo drugo liječenje. Ako je tumor većeg promjera od 5 centimetara, nakon operacije se obično daje kemoterapija. Ukoliko je promjer tumora 7,5 centimetara ili veći, kemoterapiju se može davati i prije operacije.

Žene koje imaju lobularni karcinom in situ mogu se pomno kontrolirati ili se mogu liječiti odmah odstranjenjem obje dojki (bilateralna mastektomija). Većina doktora ne smatra lobularni karcinom in situ rakom u pravom smislu, umjesto toga misle kako je to samo znak da žena ima veću mogućnost razvoja raka dojke. Samo se u 25% - 30% žena sa ovom promjenom razvija invazivni rak dojke a čak i manje od toga umire od raka dojke, tako da se mnoge žene odlučuju protiv liječenja.

Ako se žena odluči na liječenje koje će smanjiti njezinu mogućnost razvoja raka dojke, odstranjenje obje dojke je nužno, jer se rak obično ne razvija uvijek unutar istog područja ili iste dojke kao i lobularni karcinom in situ.

Ako žena želi neko drugo liječenje a ne mastektomiju, najčešće se koristi tamoksifen, lijek koji sprječava djelovanje hormona. U žena koje još menstruiraju mogu se odstraniti jajnici, mada nije jasno je li taj postupak jednako djelotvoran ili djelotvoraniji od davanja lijekova koji sprječavaju djelovanje hormona.

U većine žena, koje imaju duktalni karcinom in situ, gotovo se nikada nakon jednostavne mastektomije ponovno ne pojavljuju stanice raka. Većini se žena kvržica samo odstrani (tumorektomija), ponekad u kombinaciji sa zračenjem. Ove žene imaju veću mogućnost razvoja drugog raka u dojci, ali nema dokaza kako je njihova mogućnost da umru od raka dojke veća nego kod žena liječenih jednostavnom mastektomijom.

Žene koje imaju upalni (inflamatorni) rak dojke obično se liječe i kemoterapijom i zračenjem.

Obnavljanje dojke
Nakon što opći ili torakalni hirurg odstrani tumor dojke i okolno tkivo dojke (mastektomija), plastični kirurg može rekonstruirati (obnoviti) dojku koristeći umetke punjene silikonom ili fiziološkom otopinom, ili, složenijim operativnim zahvatom, tkivom uzetim sa drugih dijelova ženina tijela, obično sa trbuha.

Nedavno je dovedena u pitanje bezopasnost silikonskih umetaka. Silikon ponekad iscuri iz svoje ovojnice. Uslijed toga umetak može postati tvrđi, uzročiti nelagodnost i izgledati manje privlačno. Osim toga, silikon ponekad ulazi u krvotok. Međutim, nije poznato uzrokuje li silikon koji je iscurio rak u drugim dijelovima tijela ili rijetke bolesti poput lupusa. Ne postoje gotovo nikakvi dokazi koji ukazuju na to da cureći silikon ima ovakve teške posljedice, no, budući da ta mogućnost postoji, korištenje silikonskih umetaka se smanjilo, osobito u žena koje su imale rak dojke.

Kod mnogih žena, obnovljena dojka izgleda prirodnije nego da se liječila zračenjem, osobito
ukoliko je tumor bio velik. Ako se koristi umetak punjen silikonom ili fiziološkom otopinom, ostavljajući pri tome dovoljno kože da ga se prekrije, na dodir je koža iznad umetka prilično normalna, ali niti jedan od umetaka na dodir nije poput tkiva dojke. Ako je korišteno tkivo sa drugih dijelova tijela, većina osjeta u koži se gubi jer se i ona presađuje sa drugog dijela tijela, međutim, ova vrsta umetka na dodir je više nalik dojci od umetka punjenog silikonom ili fiziološkom otopinom.

Primjena kemoterapije i lijekova koji sprječavaju djelovanje hormona
Kemoterapija (koja ubija stanice raka) ili lijekovi koji sprječavaju učinak hormona (upletanjem u djelovanje hormona koji potiču rast stanica raka) često se uvode ubrzo nakon operacije dojke, te se daju mjesecima ili godinama. Takvo liječenje odgađa ponovno javljanje raka i, u većine žena, produžuje preživljenje. Ti lijekovi mogu pokoju ženu i izliječiti, ali to još nije potvrđeno. Liječenje sa nekoliko kemoterapeutika istodobno djelotvoranije sprječava ponovno javljanje raka nego liječenje samo sa jednim lijekom. Međutim, bez operacije ili zračenja ovi lijekovi sami ne mogu izliječiti rak dojke.

Ovisno o tome koji kemoterapeutik žena uzima, ona može povraćati, osjećati mučninu ili zamor, dobiti bolne rane u usnoj šupljini ili trenutno izgubiti kosu. Povraćanje je u današnje vrijeme prilično neuobičajeno zbog postojanja lijekova poput ondansetrona. Ako se takvi lijekovi ne uzimaju, žena može povraćati od jednom do šest puta u razdoblju od 1-3 dana nakon kemoterpije.

Izraženost i trajanje povraćanja različiti su, ovisno o lijekovima koji se za kemoterapiju koriste, i o ženi. Također, žena može biti neuobičajeno sklona infekcijama i krvarenju tokom nekoliko mjeseci. Kod većine žena ove nuspojave napokon minu, premda su infekcije i krvarenje smrtonosni u 1 ili 2 od svakih 1000 žena koje primaju kemoterapiju.

Tamoksifen je lijek koji sprječava djelovanje hormona, a može se davati nakon operacije raka dojke. Kod žena u dobi od 50 godina i više, tamoksifen povećava vjerovatnost preživljenja u prvih 10 godina po postavljanju dijagnoze za oko 20% - 25%. Tamoksifen, koji je hemijski srodan estrogenu, ima neke od učinaka nadomjesnog liječenja estrogenom, povoljne i nepovoljne, poput mogućeg smanjenja opasnosti od razvoja osteoporoze ili umiranja od bolesti srca i povećanja opasnosti od razvoja raka maternice. Međutim, za razliku od nadomjesnog liječenja estrogenom, tamoksifen ne sprječava napade vrućine niti umanjuje suhoću vagine koji se javljaju nakon menopauze.

Liječenje proširenog raka dojke
Rak dojke se može proširiti (metastazirati) u bilo koji dio tijela. Najčešća su područja pluća, jetra, kosti, limfne žlijezde, mozak i koža. Rak se u ovim područjima može pojaviti godinama ili čak decenijama nakon što se rak dojke prvobitno dijagnosticirao i liječio. Ako se rak proširio u jedno područje, vjerojatno se proširio i u druga, čak i ukoliko se to ne može odmah pronaći.

Ne postoji izlječenje za rak dojke koji se proširio izvan nje, mada većina žena koje ga imaju žive barem 2 godine a neke i 10-20 godina. Terapija lijekovima, uz odgovarajući operativni zahvat, malo produljiva život, ali je glavni razlog za liječenje što lijekovi, čak i uz neugodne nuspojave obično smanjuju simptome i poboljšavaju kvalitetu života. U izboru liječenja, doktor uzima u obzir potpomaže li estrogen rast tumora, koliko je vremena prošlo od kada se rak prvi puta dijagnosticirao i liječio, koliko je organa zahvatio, te je li žena prošla menopauzu.

Žena sa rakom koji se proširio a koja nema simptoma obično nema povoljnih utjecaja od liječenja. Zbog toga se liječenje, osobito ako ima neugodne nuspojave, često odgađa dok žena ne dobije simptome (bol ili tegobe druge vrste) ili dok se rak ne počne naglo pogoršavati.

Žena koja ima bol ili druge simptome koje ju onemogućavaju, obično se liječi lijekovima koji sprječavaju djelovanje hormona ili kemoterapijom kako bi se spriječio rast stanica raka po cijelom tijelu. Međutim, postoje iznimke, npr. ako se unutar kosti nađe samo jedno područje raka, nakon dugo vremena bez znakova bolesti, jedino liječenje koje se poduzima može biti zračenje te jedne kosti. Zračenje je najdjelotvoranije liječenje raka kostiju, ponekad ga držeći "u šahu" godinama, isto kao i rak koji se proširio na mozak.

Lijekovi koji sprječavaju djelovanje hormona propisuju se češće od kemoterapije ženama čiji je rak potaknut estrogenom, koje ne pokazuju znakove raka dulje od 2 godine od postavljanja dijagnoze, ili ženama čiji rak ne predstavlja neposrednu opasnost po život. Ti su lijekovi osobito djelotvorani u žena 40-tih godina koje još imaju menstruaciju te stvaraju obilje estrogena, kao i u onih koje su barem 5 godina u menopauzi, međutim, nijedna od ovih preporuka nije apsolutno tačna.

Budući da tamoksifen ima mali broj nuspojava obično se prvi primjenjuje, a djeluje tako da sprječava učinak hormona. S druge strane, operativnim odstranjenjem jajnika ili njihovim uništenjem zračenjem može se sprije¬čiti stvaranje estrogena.

Ukoliko se rak ponovno počne širiti mjesecima ih godinama nakon što je bio potisnut jednim od lijekova koji sprječava djelovanje hormona, može se pokušati sa davanjem drugog lijeka koji sprječava djelovanje hormona. Protiv bolnog raka kosti često se koristi aminoglutetimid, lijek koji sprječava djelovanje estrogena. Istodobno se obično daje hidrokortizon, steroidni hormon, jer aminoglutetimid sprječava u tijelu normalno stvaranje hidrokortizona, jednog od najvažnijih hormona.

Nedavno se za liječenje raka dojke odobrila upotreba novijih lijekova sličnih amino-glutetimidu uz koje nije potrebno davanje hidrokortizona, a koji su po svemu sudeći jednako djelotvorani kao i aminoglutetimid.

Najdjelotvoraniji režimi kemoterapije obuhvaćaju ciklofosfamid, doksorubicin, paklitaksel, docetaksel, vinorelbin i mitomicin C. Oni se često koriste uz lijekove koji sprječavaju djelovanje hormona.

U liječenju raka dojke ponekad se eksperimentalno iskušavaju tvari koje mijenjaju biološki odgovor. To su prirodne tvari ili njima vrlo slične tvari koje su dio imunološkog sistema organizma. Tu spadaju interferoni, interleukin-2, limfocitima aktivirane prirodne stanice ubojice, činioc tumorske nekroze i monoklonalna antitijela. Navedeni se lijekovi daju rano, prije nego što se počne opsežna kemoterapija ali njihova uloga u liječenju raka dojke nije potvrđena.

vasdoktor.com

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.