četvrtak, 18. travnja 2013.

Period poslije porođaja

Uvod
Nakon poroda djeteta, majka se nadzire i, ako je potrebno dobiva lijekove protiv boli. Daju joj se podaci o promjenama njezinog tijela koje se očekuju, uključujući i one povezane sa dojenjem i vrstom zaštite od začeća koju može koristiti u razdoblju nakon poroda. Pregledavaju se prije odlaska iz bolnice i nakon 6 sedmica. Poduzimaju se i postupci za sprječavanje i liječenje komplikacije, koje su rijetke. Najčešće komplikacije su obilno krvarenje, infekcije mokraćnog sistema i poteškoće pri dojenju.



ŠTA SE MOŽE OČEKIVATI NAKON PORODA ?

Uvod
Tokom 6-8 sedmica nakon poroda, majka može osjećati neke blage, privremene simptome za vrijeme dok se njezino tijelo vraća u stanje kao prije trudnoće. Unutar prva 24 sata smanjuje se brzina rada njezinog srca a temperatura se može blago povisiti. Tokom 3-4 dana treba očekivati krvavi vaginalni iscjedak, ali bi se on u slijedećih 10-12 dana trebao promijeniti u blijedo smeđ i napokon u žućkasto-bijeli. Za upijanje tog iscjetka mogu se koristiti higijenski ulošci ili tamponi, koje treba često mijenjati.

Nakon poroda, povećani se uterus nastavlja stezati, smanjujući se sve više i više dok se ne vrati na normalnu veličinu. Ova nepravilna stezanja su često bolna i mogu se liječiti lijekovima protiv boli. Ona traju 5-7 dana a mogu biti pojačana dojenjem jer hormon oksitocin, koji se luči prirodno prilikom dojenja, da započne izlazak mlijeka, također potiče stezanja maternice. Nakon 5-7 dana, uterus je normalno čvrst i nije više osjetljiv ali ga doktor i dalje može napipati kroz trbušni zid na mjestu koje je na pola puta između stidne kosti i pupka. Oko 2 sedmice nakon poroda, uterus se više ne može napipati. Međutim, majčin trbuh neće postati ravan kao što je bio prije još nekoliko mjeseci, čak niti ako vježba. Može proći i godinu dana prije nego što strije izblijede.

U bolnici
Bolničko osoblje ulaže napore da umanje opasnost od krvarenja, boli i infekcije kod majke. Nakon poroda posteljice, daje joj se oksitocin za poticanje stezanja maternice a medicinska sestra joj povremeno masira trbuh, kako bi se pomoglo pri stezanju maternice. Ovim se postupcima uterus steže i ostaje stisnut da bi se spriječilo obilno krvarenje. Ako je tokom poroda korištena opća anestezija, majku se nadzire još 2-3 sata nakon poroda, obično u dobro opremljenoj sobi za oporavak uz dostupan kisik, krv odgovarajuće krvne grupe i infuziju.

Nakon prva 24 sata, oporavak je brz. Majka može početi normalno jesti čim to zaželi, ponekad ubrzo po porodu. Trebala bi ustati i kretati se što je prije moguće. Može započeti vježbe za učvršćenje trbušnih mišića često nakon jednog dana, djelotvorano je podizanje uz savijena koljena. Prije nego što majka napusti bolnicu, učini se kompletna krvna slika da bi bilo sigurno da nije slabokrvna. Ako druge pretrage pokažu da nije nikada preboljela rubeolu, cijepi se na dan odlaska iz bolnice (u SAD). Ako je njezina krvna grupa Rh negativna a ima dijete čija je krvna grupa pozitivna, unutar 3 dana od poroda daje joj se Rho(D) imuni globulin; ova se tvar spaja sa antitijelima protiv djetetove krvi koje je majka stvorila, i tako ih uništava. Takva antitijela mogu ugroziti buduće trudnoće.

Blaga potištenost (postpartalna depresija) je česta, obično se javlja unutar 3 dana po porodu i traje manje od 2 sedmice. Često je podrška obitelji najbolje liječenje. Depresija koja je kombinirana sa manjkom zanimanja za dijete, samoubilačkim ili nasilnim mislima, priviđenjima ili čudnim ponašanjem smatra se nenormalnom i obično treba liječenje. Vjerovatnije je da će se jaka depresija razviti u žena koje su imale psihičku bolest i prije trudnoće.

Kod kuće
Majka i dijete obično napuštaju bolnicu unutar 24 sata nakon poroda (U SAD), ako su oboje zdravi. Zapravo, mnogi doktori otpuštaju majku već 6 sati nakon poroda, ako nema komplikacija i ako se nije upotrebljavala anestezija. Premda su veće poteškoće rijetke, doktor, bolničko osoblje ili zdravstvena služba obično organiziraju kućne posjete ili program praćenja razvoja (patronažna služba).

Majka se može tuširati ili kupati ali se mora suzdržati od ispiranja vagine barem 2 sedmice nakon poroda. Pranje područja oko vagine toplom vodom dva ili tri puta dnevno pomaže pri umanjivanju osjetljivosti. Bol od epiziotomije (reza koji se učini tokom poroda) može se ublažiti sjedećim kupkama nekoliko puta dnevno, tako dugo dok je potrebno. Ako majka pita za dodatna sredstva protiv boli, obično joj se daju kodein ili acetilsalicilna kiselina (aspirin) ako ne doji, ili paracetamol bez kodeina ako doji.

Nakon poroda često je povećano stvaranje mokraće, osobito kada se prestane sa davanjem oksitocina. Budući da se osjet mokraćnog mjehura nakon poroda može smanjiti, majka treba redovito mokriti, barem svaka 4 sata. Takvim postupcima izbjegava se prepunjenje mjehura te sprječava nastanak infekcije mokraćnog sistema. Ako je potrebno izbjeći zatvor stolice, koji može izazvati hemeroide, može uzimati laksative. Hemeroidi se mogu liječiti toplim sjedećim kupkama.

Dojke postaju nabrekle od mlijeka tokom ranih stadija stvaranja mlijeka (laktacije) i mogu postati tvrde i bolne. Ako majka neće dojiti, mogu joj se dati lijekovi da spriječe stvaranje mlijeka. Međutim, mlijeko se ponovno stvara kada prestane uzimati lijek. Čvrsta potpora dojkama pomaže (čvrsti grudnjak), jer opuštene dojke potiču stvaranje mlijeka. Mnoge majke koje ne doje smanjuju neugodnost čvrsto povezujući dojke i zatim koristeći čvrsti grudnjak tokom 3-5 dana, pijući mnogo tekućine i uzimajući acetilsalicilnu kiselinu (aspirin) ili paracetamol. Simptomi traju samo 3-5 dana.

Majke koje ne doje mogu uzimati lijekove koji im pomažu pri spavanju ili suzbijanju boli. Onima koje doje daje se samo ograničena količina tih lijekova jer se većina lijekova izlučuje u mlijeku.

Majka se može vratiti uobičajenim aktivnostima čim se za njih osjeti spremnom. Može imati spolni odnos čim to zaželi i ukoliko nije neugodan. Budući da je trudnoća moguća, treba koristiti zaštitu od začeća ili izbjegavati snošaj. Doktori općenito savjetuju majkama da ne zatrudne tokom nekoliko mjeseci nakon poroda da bi se mogle u potpunosti oporaviti. Oralna sredstva protiv začeća započinju se uzimati nakon prve menstruacije, bez obzira na to doji li majka ili ne. Neki doktori preporučuju započeti sa oralnim sredstvima protiv začeća čak i ranije, unutar prvih sedam dana nakon poroda, za majke koje ne doje. Majci treba uzeti mjeru za dijafragmu nakon što joj se uterus vrati na normalnu veličinu, oko 6-8 sedmica nakon poroda. U međuvremenu, ako ne uzima oralne kontraceptive, za zaštitu od začeća mogu se koristiti pjene, gelovi i prezervativi.

Majke koje ne doje obično ponovno počinju ovulirati (izbacivati jajnu stanicu iz jajnika) oko 4 sedmice nakon poroda, prije prve menstruacije. Međutim, ovulacija se može dogoditi i ranije, neke su žene zanijele već 2 sedmice nakon poroda.

Majke koje doje počinju ovulirati i menstruirati nešto kasnije, obično 10-12 sedmica nakon poroda. Ponekad majka koja doji ovulira, menstruira i ostaje u drugom stanju isto tako brzo kao i majka koja ne doji.

Žena koja se upravo cijepila protiv rubeole mora čekati barem 3 mjeseca prije nego što ponovno ostane trudna kako bi izbjegla dovođenje fetusa u opasnost.


POSTPARTALNE INFEKCIJE


Uvod
Doktor pretpostavlja da žena ima postporođajnu infekciju ako ima temperaturu od 37,5° C ili višu u dva navrata u razmaku od barem 6 sati nakon prvih 24 sata po porodu ili ako nije očit neki drugi uzrok, poput npr. bronhitisa.

Čak i tokom prvih 12 sati po porodu, temperatura od 38° C ili veća može ukazivati na infekciju, premda to vjerojatno nije slučaj. Infekcije neposredno povezane sa porodom zbivaju se u maternici, području koje ju okružuje ili vagini. Bubrežne infekcije također se mogu razviti ubrzo nakon poroda. Ostali uzroci povišene temperature, poput ugrušaka u venama nogu ili infekcije dojke obično se javljaju 4 ili više dana nakon poroda.

INFEKCIJE UTERUSA (MATERNICE)
• Uvod • Uzroci i simptomi • Dijagnoza i liječenje

Uvod
Postporođajne infekcije obično započinju u maternici (uterusu). Infekcija amnionske šupljine (ovojnica koja sadrži fetus i plodovu vodu koja ga okružuje) i groznica tokom poroda može dovesti do infekcije sluznice maternice (endometritis), mišića maternice (miometritis) ili područja oko maternice (parametritis).

Uzroci i simptomi
Pod određenim uslovima, bakterije koje žive unutar zdrave vagine mogu uzročiti infekciju nakon poroda. Uslovi koji povećavaju ženinu podložnost infekciji su: slabokrvnost, preeklampsija (visoki krvni pritisak, bjelančevine u mokraći i nakupljanje tekućine tokom trudnoće), učestale vaginalne pretrage tokom trudnoće, razmak dulji od 6 sati između pucanja plodovih ovoja i poroda, produljeni porod, carski rez, ostatak dijelova posteljice unutar maternice nakon poroda i obilno krvarenje nakon poroda (postporođajno krvarenje).

Učestali su osjećaj hladnoće, općenito osjećanje slabosti i gubitak apetita. Žena često izgleda blijeda i ima ubrzani rad srca te nenormalno visok broj bijelih krvnih stanica. Uterus joj je otečen, bolan i mekan. Iscjedak iz maternice, koji se može razlikovati u količini, obično je neugodna mirisa. Kada su zahvaćena tkiva oko maternice, bol i temperatura su izraženi, otečeno tkivo zadržava veliku, bolnu maternicu čvrsto na mjestu.

Komplikacije obuhvaćaju upalu peritoneuma (peritonitis) i stvaranje ugrušaka u venama zdjelice (zdjelični tromboflebitis) uz opasnost odlaska krvnog ugruška u pluća (plućna embolija). Otrovne tvari (toksini) koje stvaraju bakterije, uzročnici infekcije, mogu u krvi doseći visok nivo (endotoksemija) i dovesti do toksičnog šoka, po život opasnog stanja pri kojem krvni pritisak naglo pada a rad srca se ubrzava. Toksični šok može dovesti do jakog oštećenja bubrega pa čak i smrti.

Dijagnoza i liječenje
Za dijagnozu infekcije, doktor pregledava ženina pluća i maternicu i šalje uzorke mokraće i iscjetka iz vagine u laboratorij da bi se uzgojile bakterije.

Doktor pokušava spriječiti ili liječiti stanja koja mogu dovesti do infekcije. Porod na vaginu rijetko dovodi do infekcije. Ako se infekcija razvije, majci se obično daje intravenski antibiotik sve dok temperatura ne nestane tokom 48 sati.

INFEKCIJA BUBREGA

Nakon poroda se može razviti infekcija bubrega (pijelonefritis) uzrokovana bakterijama koje su se proširile iz mokraćnog mjehura. Do infekcije nekad dolazi zbog uvođenja katetera koji omogućava pražnjenje mokraće tokom i nakon poroda. Infekcija može započeti tokom trudnoće sa bakterijama u mokraći, ali bez simptoma. Kada se simptomi pojave, mogu uključivati visoku temperaturu, bol u krstima ili slabini, opću slabost i ponekad bolno mokrenje.

Tipično, ženi se daje intravenski antibiotik sve dok temperatura ne nestane tokom 48 sati. Uzorci mokraće pregledavaju se na bakterije i ako su bakterije neosjetljive na davani antibiotik, on se mijenja. Žena se nastavlja liječiti antibioticima oralno (na usta) tokom 2 sedmice nakon što napusti bolnicu. Dobrom radu bubrega pomaže i uzimanje velikih količina tekućine. Drugi se uzorak mokraće pregledava 6 do 8 tjedana nakon poroda kako bi se uvjerili da bakterija više nema.

OSTALE POSTPOROĐAJNE INFEKCIJE

Temperatura koja se razvija između 4 i 10 dana nakon poroda može ukazivati na krvni ugrušak u (veni) nozi (tromboflebitis) koji se liječi toplinom, omotavanjem zavojem i držanjem noge u uzdignutom položaju. Mogu biti potrebni antikoagulansi (lijekovi protiv zgrušavanja krvi). Smirena tuberkuloza može se nakon poroda aktivirati; liječi se antituberkuloticima.

Temperatura koja se razvija kasnije od 10 dana po porodu često je izazvana infekcijom dojke (mastitis), premda je upala mokraćnog mjehura (cistitis), također česta. Infekcije mokraćnog mjehura i dojke liječe se antibioticima. Majka koja ima infekciju dojke trebala bi nastaviti dojiti, što će smanjiti opasnost od razvoja apscesa (ograničene gnojne infekcije) dojke. Apscesi dojke su rijetki, liječe se antibioticima i obično hirurški drenira (prazni).


POSTPARTALNO KRVARENJE
(postporođajno krvarenje)
• Uvod • Prevencija i liječenje

Uvod
Postporođajno krvarenje je gubitak više od 0,5 litre krvi tokom ili nakon trećeg porođajnog doba, kada se porađa posteljica.

Ovaj je poremećaj treći po učestalosti uzrok smrtnosti majki u porodu, nakon infekcije i komplikacija anestezije. Uzroci postporođajnog krvarenja su različiti a većina se može izbjeći. Jedan uzrok je krvarenje iz mjesta sa kojeg se posteljica odljuštila iz maternice. Takvo se krvarenje događa kada se uterus ne steže na odgovarajući način, jer je bila prerastegnuta, jer je porod bio predug ili nenormalan, jer je žena imala nekoliko prethodnih trudnoća ili jer se u porodu koristio anestetik koji opušta mišiće.

Postporođajno krvarenje mogu uzročiti i razdori (laceracije) pri spontanom porodu, tkiva (obično dijelova posteljice koji se nisu dobro odvojili) koja se nisu izbacila nakon poroda ili niski nivoi fibrinogena (važnog činioca pri zgrušavanju krvi). Obilan gubitak krvi zbiva se obično ubrzo po porodu ali se može dogoditi čak i mjesec dana nakon njega.

Prevencija i liječenje
Prije nego što ženi započne porod, doktor poduzima mjere da spriječi postporođajno krvarenje. Jedna od takvih mjera je liječenje stanja poput slabokrvnosti. Druga je sakupljanje što je moguće više važnih podataka o ženi. Doktora može pripremiti na moguće poteškoće sa krvarenjem npr. saznanje da žena ima povećanu količinu plodove vode, višeplodnu trudnoću poput blizanačke ili neuobičajenu krvnu grupu kao i da je već imala postporođajno krvarenje.

Doktor se pokušava miješati u porod što je manje moguće. Nakon što se posteljica odvojila od maternice, ženi se daje oksitocin da se pomogne stezanje maternice i smanji gubitak krvi. Ako se posteljica ne odvoji sama od sebe unutar 30 minuta od poroda djeteta, doktor je odvaja ručno. Ukoliko je odvojena posteljica nepotpuna, doktor zaostale dijelove odstranjuje ručno. Rijetko je potrebno inficirane dijelove posteljice ili drugog tkiva odstraniti hirurški (kiretažom). Nakon poroda posteljice, ženu se nadzire barem jedan sat, kako bi se utvrdilo da se uterus stisnuo i da se procijeni vaginalno krvarenje.

Ako dođe do obilnog krvarenja, ženin se trbuh masira kako bi se pomoglo maternici pri stiskanju a trajno joj se intravenski daje oksitocin. Ako krvarenje i dalje traje, može joj biti potrebna transfuzija krvi. Može se ukazati potreba za pregledom maternice u potrazi za razdorima ili zadržanim dijelovima posteljice ili drugih tkiva a takva se tkiva mogu hirurški odstraniti; oba postupka rade se u općoj anesteziji.

Također se pregledavaju grlić (vrat) maternice i vagina. U mišić maternice može se dati injekcija prostaglandina kako bi mu se pomoglo pri stezanju. Ako se uterus ne može potaknuti na stezanje tako da se krvarenje smanji, može biti potrebno podvezati arterije koje opskrbljuju maternicu krvlju. Zbog obilne krvne opskrbe zdjelice ovaj postupak ne ostavlja trajne posljedice kada se jednom krvarenje zaustavi. Rijetko je potrebno maternicu odstraniti (histerektomija).


INVERZIJA (IZVRNUĆE) MATERNICE

Inverzija, izvrnuće maternice je stanje kod kojega se tijelo maternice izokrene iznutra prema van, vireći kroz grlić (vrat) maternice ili vaginu.

Ovo se rijetko događa. Uterus se obično izokrene kada neiskusan medicinar prejako pritišće vrh maternice ili prejako povlači za pupčanu vrpcu posteljice koja se nije odvojila. Izokrenuta uterus je hitno medicinsko stanje i može dovesti do šoka, infekcije i smrti.

Kako bi se uterus vratio u normalan položaj (reinverzija), doktor ju gura prema gore u vaginalni kanal, uvodi u vaginu cijev i zatvori otvor vagine. Doktor zatim ubrizgava fiziološku otopinu u maternicu kroz cijev, kako bi upuhao vaginu i izokrenuo maternicu. Hirurški je zahvat rijetko potreban. Nakon ovog postupka žena se u potpunosti oporavlja.
 

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.