nedjelja, 17. veljače 2013.

Kako pobijediti alergiju?


Svi današnji lijekovi djelotvorni su u kontroli simptoma, ali ne liječe uzrok alergija. Zato prestankom uzimanja lijekova dolazi do povratka bolesti.

Kroz mnoga stoljeća, pa sve do prije šezdesetak godina, problem svjetskog zdravlja bile su zarazne bolesti izazvane bakterijama, virusima i gljivicama (poput velikih boginja).


Otkrićem brojnih antibiotika, cjepiva i antivirusnih lijekova, mnoge su od tih bolesti nestale ili su prestale biti glavni uzrok smrtnosti u razvijenim društvima.

No, upravo je u posljednjim desetljećima XX. stoljeća došlo je do naglog, gotovo dramatičnog porasta drugih tipova bolesti. Jedne od njih su alergije.

Alergija je bolest imunološkog sustava, stoga je važno razumjeti koja su njegova osnovna počela funkcioniranja, te u čemu taj sustav 'griješi' i izaziva alergiju.

Kako djeluje imunološki sustav
Imunološki sustav zadužen je za obranu od vanjskih agresora, poput virusa, bakterija, gljivica i parazita, ali isto tako brani tijelo i od unutrašnjih tvorevina koje ugrožavaju život, kao što su, primjerice, tumori.

Da bi to uspješno savladao, imunološki sustav je tijekom milijuna godina evolucije razvio vrlo složene sustave, tkiva, stanice i molekule koje mu osiguravaju da uspješno brani tijelo, a da ga istovremeno ne ugrožava.

Danas se većina imunologa slaže kako filozofija imunološkog sustava počiva na tri temelja:

1. Razlikovanje tuđeg od vlastitog
Vrlo je važno da imunološki sustav ne napada vlastite stanice, već isključivo strane tvari, naprimjer, virus gripe.

Organ u kojem se zbiva dio edukacije imunoloških stanica kako ne bi napadale vlastiti organizam jest timus, malena žlijezda ispod prsne kosti.


Zanimljivo je to da vrlo složenim sustavima imunološki sustav ne čeka da dođe u dodir sa stranim česticama, već pretpostavlja kako bi mogle izgledati sve strane čestice koje uopće postoje na planetu!

Svatko od nas ima imunološke stanice koje se bore protiv, primjerice, uzročnika kuge, kolere, hepatitisa B i svih virusa gripe, ali te stanice 'spavaju' i tek kad dođu u dodir s takvim uzročnicima bolesti započinju proces obrane. Te stanice nazivaju se limfociti. Ukoliko dođe do toga da iz nekog razloga imunološki sustav ipak napadne neki dio vlastitog tijela, dolazi do posebnih bolesti koje se nazivaju autoimune bolesti.

2. Razlikovanje infektivnog od neinfektivnog
Naizgled je prepoznavanje tuđeg od svojeg vrlo djelotvoran proces u obrani organizma, no on nije dovoljan za razvoj imunog odgovora.

Ima mnogo stranih tvari, poput prašine koju udišemo ili hrane koju jedemo, čiji dijelom neprobavljeni proteini ulaze u krv. Sve to može postati cilj imunološkog sustava, mada protiv takvih tvari organizam uopće ne treba razvijati obranu jer su bezopasne ili čak korisne.

Kako bi lakše odabrao samo one tvari koje mogu izazvati bolesti, imunološki sustav je na stanicama razvio receptore koji prepoznaju posebne molekule što se nalaze samo na infektivnim česticama. To je vrlo važan dio filozofije imunološkog sustava koji podiže djelotvornost i specifičnost obrane od opasnih mikroorganizama.

3. Razlikovanje opasnog od neopasnog
Posebne vrste stanica imaju sposobnost kontrolirati imunu reakciju i mogu je pojačati ako je tvar doista opasna ili je smanjiti ako je neopasna.

Kako organizam uopće može shvatiti je li nešto opasno? U trenutku kad dođe do stvarnog ugrožavanja organizma - kao što je oštećenje tkiva. Tada stanice to prepoznaju i pojačavaju imuni odgovor.

Alergija je tipičan primjer pogreške u prepoznavanju opasnog od neopasnog. Naprimjer, bezopasnu pelud cvijeća organizam doživi kao veliku opasnost i započne jaku i bezrazložnu imunološku reakciju.

Alergije
Premda današnja znanost poznaje mnoge mehanizme nastanka alergija, ipak još uvijek znamo premalo. Znamo da su u alergijskim reakcijama uključene stanice koje su inače zadužene za obranu od parazita (poput metilja), ali nije posve jasno zašto je tome baš tako.

Poznajemo brojne upalne medijatore (tvari koje sudjeluju u upali) koji su uključeni u proces alergija, ali ne razumijemo, niti približno, cijelu mrežu tih molekula.

Jedan od karakterističnih znakova alergije je širenje krvnih žila i nastajanje otekline (stoga kod peludne hunjavice imamo začepljen nos), a uz to nastaje niz neugodnih simptoma poput svrbeži (kod kožnih alergija), razdraženosti, pa čak i oštećenje tkiva (kao kod astme).

Svi današnji lijekovi djelotvorni su u kontroli imunološkog odgovora (steroidi) ili u sprečavanju simptoma (antihistaminici), ali ne liječe uzrok, odnosno ne ispravljaju pogrešku imunološkog sustava da prepoznaje samo doista opasne tvari. Zato prestankom uzimanja takvih lijekova dolazi do povratka bolesti i simptoma.

Što nudi fitoaromaterapija?
Fitoaromaterapijski pristup tretiranju alergija temelji se na dva pristupa: simptomatskom i drenažnom pristupu.

Simptomatski pristup
Cilj simptomatskog pristupa je ublažiti simptome nastale kao posljedica alergije. Postoje brojni načini koje smije propisati samo školovani fitoaromaterapeut, ali određeni broj pripravaka može se koristiti i za samoliječenje.

Svrbež očiju kod alergija
Ovo je jedan od najneugodnijih simptoma peludnih alergija. Za njegovo ublažavanje koriste se hidrolati ili cvjetne vodice.

Zapamtite da hidrolati ne smiju sadržavati niti najmanje količine alkohola kao stabilizatora. Uvijek provjerite da hidrolat ne sadrži alkohol, inače možete izazvati suprotan efekt i pogoršati stanje!

Koriste se hidrolati rimske kamilice i hidrolat mirte (po mogućnosti mirte kemotip cineol).

Receptura
Pomiješajte jednake volumene hidrolata rimske kamilice i mirte u zasebnu bočicu. Trebat će vam oko 200 ml takve smjese hidrolata.

Kupite kozmetičke okrugle vatice (blazinice). Svaki dan, ujutro i navečer, natopite blazinice s hidrolatom, legnite i stavite kao oblog na zatvorene oči.

Ostavite oblog da djeluje pet do deset minuta. Osim što vas oči više neće svrbjeti, hidrolat mirte pomaže i kod očiju umornih zbog gledanja u monitor ili napornog rada.

Oprez: hidrolat koristite kao oblog - ne smijete ga kapati u oči!

Alergijska hunjavica
Nekoliko eteričnih ulja pokazuje direktno antialergijsko djelovanje. Za primjenu kao 'prvu pomoć' mogu se koristiti:
* puzajući varijetet miloduha (Hyssopus officinalis var. decumbens)
* rimska kamilica (Anthemis nobilis)

Receptura
1-2 kapi jednog ili oba ulja nakapa se na komadić vatice ili maramice i inhalira par minuta.

Postupak možete ponavljati više puta na dan. Pazite da koristite isključivo puzajući varijetet miloduha, jer je eterično ulje pravog miloduha (Hyssopus officinalis) iznimno otrovno!

Tipična simptomatska biljka u fitoterapiji jest crni ribiz koja regulira pretjeranu imunološku reakciju. Infuz (čaj) lista crnog ribiza ili SIPF ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja) koristi se na osnovu sugestije fitoaromaterapeuta.

Drenažni pristup
Dugoročno gledajući, potrebno je 'naučiti' imunološki sustav da ne reagira bez razloga na neopasne tvari kao što je pelud. To se najčešće postiže drenažnim pristupom, odnosno djelovanjem na organe za izlučivanje kao što su jetra i žuč.

Zašto baš jetra i žuč? Kineska tradicionalna medicina promatra alergijske bolesti prije svega kao nesposobnost jetre da upravlja imunološkim sustavom.

Danas i moderna medicina zna kako jetra sudjeluje u vrlo važnoj funkciji imunološkog sustava, a to je tolerancija. Takva saznanja potvrđuju stoljetnu praksu fitoterapije u raznim kulturama i narodima.

Kako započeti s drenažom?
Treba imati na umu da je drenaža preventivna, a ne može puno pomoći kad se simptomi alergije već pojave.

To znači da ako imate alergiju na ambroziju, tada mislite da morate početi s čišćenjem jetre u rano proljeće, te još jednom prije ljeta.

Isto tako, treba imati na umu da ovakav pristup donosi pune rezultate nakon dvije do tri godine, te da u svakoj godini treba provesti dvije do tri kure čišćenja jetre, a svaka kura traje tri tjedna.

Bez obzira što to djeluje kao dug period, ovakva terapija dovodi do trajnog poboljšanja stanja, dok alergije koje se ne liječe, tijekom godina imaju tendenciju pogoršanja.

Drenaža se provodi pripravcima koji djeluju na jetru, poput:
* korijen maslačka
* korijen čička (pogotovo kod kožnih alergija!)
* list artičoke

Receptura
Dvije jušne žlice korijena čička ili korijena maslačka stave se u 2,5 dcl mlake vode, zagriju do ključanja i kuhaju na laganoj vatri deset minuta.

Makne se s vatre, procijedi i pije se uvijek svježe pripravljeno, pola sata prije jela, dva puta dnevno.

Kura traje, kao što je već rečeno, tri tjedna.

List artičoke se obično nabavlja i koristi kao standardizirani fitoterapijski pripravak, kao što je SIPF ekstrakt (integralna suspenzija ljekovitog bilja).

Oprez: Drenaža jetre ne smije se raditi samoinicijativno u slučaju žučnih kamenaca te upaljene žuči i jetre.

Individualni pristup
Postoje različiti tipovi alergija, stoga se i terapija ljekovitim biljkama i eteričnim uljima najčešće propisuje individualno, a čak i drenažne kure propisuju se na osnovu cjelokupnog čovjekovog stanja.

Stoga je za najdjelotvorniju terapiju ipak potrebno konzultirati fitoaromaterapeuta.


Alergije na hranu su nepredvidljive

Alergije na hranu su ozbiljan zdravstveni problem koji može završiti i smrću, no, srećom, najčešće alergijske reakcije su one blaže. Čak i kad dođe do najtežih reakcija hitnom liječničkom intervencijom spašava se većina života, pa su smrtni slučajevi vrlo rijetki



Broj ljudi koji razvijaju neki oblik alergijske reakcije na barem jednu namirnicu samo u SAD-u iznosi oko 11 milijuna, sa samo 150-200 smrtnih slučajeva godišnje na 30.000 hitnih intervencija zbog alergijskog stanja opasnog po život.

Istraživanja pokazuju da je problem alergija ipak podcijenjen, jer se broj posjeta liječniku zbog raznovrsnih, ali ne po život opasnih tegoba mjeri u milijunima, a u Agenciji za hranu i lijekove smatraju da čak 34 posto bolesnika ne dobiva adekvatnu terapiju.

Hrana koja izaziva alergije

Za alergiju na hranu nema lijeka, pa je jedini način potpuno izbjegavanje hrane koja uzrokuje alergiju. Najčešće su alergije na kikiriki, orahe, bademe, lješnjake i druge orašaste plodove, zatim na ribu, rakove, školjke i ostale morske plodove, jaja, soju i druge žitarice, a među voćem i povrćem alergije izazivaju jagode i kivi. U slučaju jaja češće su alergije na bjelanjak. U hrani ih najčešće izazivaju masnoće i šećer, a osim na određenu namirnicu alergija se može javiti i samo na dodatke (aditive), boje, konzervanse i pesticide te na umjetno sladilo aspartam.

Najnovija istraživanja pokazuju da neke genetski modificirane namirnice mogu imati povećan broj alergena. Ljudi alergični na pelud nerijetko su alergični i na jabuke, mrkvu, sirovi krumpir, grašak, kivi, i celer, a alergični na jaja često na kožnim testovima reagiraju i na piletinu, iako se ta alergija u stvarnosti ne razvija (piletinu mogu jesti bez posljedica). Jednom izražena alergija može ostati čitavog života, a može se i povući nakon nekog vremena. Alergije na mlijeko, primjerice, najčešće se javljaju u male djece, no često se kasnije potpuno povlače.

Reakcije na hranu mogu biti toksične i netoksične: toksične su otrovanja hranom koja u sebi ima bakterije ili toksine, a netoksične se javljaju kod preosjetljivih osoba. Netoksične reakcije dijele se na alergije, koje izazivaju imunološki mehanizmi i na reakcije nepodnošenja.

Simptomi alergija
Alergijske reakcije mogu se javiti bilo kada, pa tako neke osobe reagiraju kad se sretnu s nekom namirnicom, dok se kod nekih reakcije javljaju iznenada, nakon što su godinama određenu hranu jeli bez problema. Najčešće su kožne i oralne reakcije koje variraju od blagih (svrab kože, pečenje ili svrbež jezika, blagi otok jezika, nepca ili ždrijela) do opasnih po život: takozvanim anafilaktičkim šokom koji zahtijeva hitnu intervenciju. Neki alergičari razvijaju simptome slične astmi. Većina alergija povezana je s IgE protutijelima, a one nepovezane nije lako dijagnosticirati, pa određen broj oboljelih ne dobiva pravilnu dijagnozu.


Testiranje, liječenje i preventiva

Učestalost alergija u svijetu je, barem prividno, sve veća, budući da je ranije veći postotak alergija ostajao bez pravilne dijagnoze. Ipak, vjeruje se da će upravo zahvaljujući sve većoj konzumaciji industrijski pripremljene hrane, bogate umjetnim dodacima, i učestalost alergija rasti.

Iako se o alergijama još ne zna dovoljno, pokazalo se da osobe koje razvijaju alergijsku reakciju imaju povišenu razinu karboksipeptidaze, enzima povezanog s mastocitima. Može se ustanoviti kožnim (iglom se pod kožu unosi mala količina alergena), te provokacijskim testom (davanjem određene hrane i praćenjem reakcija pod nadzorom liječnika). Iako lijeka koji bi potpuno poništio alergijsku reakciju nema, postoje vrlo efikasni lijekovi za hitne slučajeve, kao i oni koji se uzimaju kao preventiva.

Ako se s liječenjem ne počne na vrijeme ili ako se potpuno ne izbaci hrana koja izaziva alergiju, stanje se kod velikog broja oboljelih pogoršava. Najčešći lijekovi su antihistaminici i, kratkotrajno, kortikosteroidi. Osobe koje su jednom doživjele anafilaktički šok morale bi uvijek imati lijek za hitna stanja (autoinjektor adrenalina i antihistaminik s brzim djelovanjem). Oboljeli, kao i njihovi članovi obitelji, moraju biti obučeni za davanje lijeka. Iako liječenje anafilaktičkog šoka nije bez rizika, najčešće je to jedini način spašavanja života.

Kad se ustanovi na što je osoba alergična, izbjegavanje nije uvijek jednostavno: treba naučiti čitati etikete i znati sastav hrane. Tako, primjerice, mlijeka i jaja ima u brojnim industrijskim proizvodima (majoneza, tjestenina) i domaćim jelima, kikirikija u nekim industrijskim slasticama (dodaje se maslac od kikirikija).

Također, neki ljudi su alergični na namirnicu u svim oblicima, dok kod drugih reakcija varira ovisno o tome kako je namirnica tretirana. Tako su neki alergični na jaja, dok bez problema jedu industrijsku majonezu, biskvite, kolače i tjesteninu s jajima...

Baš zato što se alergije mogu mijenjati, osoba može stotine puta pojesti kolač s jajima ili majonezu bez ikakvih posljedica, ali odjednom se može i na te namirnice javiti reakcija, koja može biti i vrlo jaka. Upravo zbog nepredvidljivosti alergijskih reakcija jednom alergične osobe trebaju biti oprezne i u prehranu pažljivo uvoditi u nove namirnice.


Sezona kijanja, šmrcanja, otežanog disanja i suzenja očiju ponovo muči osobe alergične na polen. Kako je krenulo cvetanje, tako su se alergični našli u poznatoj - neprijatnoj situaciji. Svake godine povećava se broj onih čiji se disajni organi bune protiv cvetnog praha, koji je praktično nemoguće izbeći pošto on vazduhom može da pređe veliku kilometražu.

Simptomi alergije
-kijanje
-curenje sluzi iz nosa
-zapušen nos
-golicanje u grlu
-svrab u nosu i očima
-suzne oči
-otežano disanje
-kašalj

Neka istraživanja pokazala su da pored nasleđa, čestih infekcija disajnih puteva i zagađenosti životne okoline, glavni krivci za polenske alergije mogu biti stres, nezdrave životne navike, pušenje, kao i hrana puna konzervansa.
U razvoju alergija prvi na udaru je nos. Bolest u najvećem broju slučajeva počinje rinitisom, da bi s vremenom prešla u astmu, zahvatajući i donje disajne organe.

Prema dosadašnjim saznanjima, alergija nije potpuno izlečiva, ali se dobrom prevencijom i uz pravilno lečenje može kontrolisati.
- Pre nego što krene alergija, 10-15 dana ranije treba piti lekove protiv alergije kako bi se simptomi umanjili. Treba izbegavati dodir s onim što izaziva alergijsku reakciju. Ako to nije moguće, uzimaju se različiti lekovi, vodeni rastvori koji se ušpricavaju u nos i sprečavaju kontakt alergena sa sluzokožom. To su takozvani antihistaminici i kortikosteroidi.

Zapaljenje nosa

Alergijsko zapaljenje sluzokože nosa je najrasprostranjenija alergija i od nje oboleva 20-25 odsto celokupne populacije. Tipični simptomi se pojavljuju između druge i treće godine života. Najveći broj oboleva u ranom pubertetu, kao i u ranim zrelim godinama, a zatim nestaje sa godinama.

Osobe koje su alergične na polen moraju zaštititi sluzokožu nosa preparatom koji im je propisao lekar najmanje 15 dana pre vremena cvetanja biljke na čiji su polen osetljivi.

Koncentracija polena u vazduhu, nastavlja doktor, najveća je ujutru, pa se u tom periodu ne savetuje provetravanje stana ili kuće. Tokom dana koncentracija polena se smanjuje kako raste temperatura i što je sunčevo zračenje intenzivnije.
Lekari upozoravaju na to da se terapija protiv alergije mora uzimati redovno, kako je propisano, da bi pacijenti bili zaštićeni dvadeset četiri sata dnevno.

S druge strane, mnogi građani i ne znaju da boluju od alergije, misleći da zbog simptoma poput šmrcanja, kijanja, kašljanja, peckanja i svraba u nosu imaju grip ili prehladu. To se svakako mora proveriti pregledom kod lekara specijaliste, najbolje alergologa.

Inače, alergija je reakcija ili preterana osetljivost organizma na određene supstance, kao što su polen, životinjsko krzno, kućna prašina. Alergeni podstiču ćelije organizma da oslobađaju hemijske supstance koje se zovu medijatori, a koji izazivaju alergijske simptome. Najčešći alergeni su polen (sa drveća, trave ili korova), buđ, kućna prašina, ubod pčele, lekovi, hrana, krzno životinja i zagađen vazduh.

Alergije mogu biti:
Sezonske - Javljaju se u proleće ili jesen. Prolećne alergije se javljaju u vreme cvetanja drveća i trave, dok korovsko bilje najčešće izaziva alergije tokom jeseni.
Trajne alergije - Simptomi se javljaju tokom cele godine, a najčešće su prouzrokovane grinjama iz prašine, životinjskim krznom.


Ambrozija je jednogodišnja biljka, visoka od 20 centimetara do dva metra, a može da dostigne težinu i do 24 kilograma. Stablo je uspravno, razgranato, sa listovima jajolikog oblika, posutim dlačicama, jako izrezanim, sa uskim režnjevima. Cvetovi su skupljeni u duge grozdaste cvasti na vrhu stabala i grana, i žućkaste su boje. Niče od sredine aprila, a počinje da cveta od sredine jula pa do prvih jesenjih mrazeva, sa najvećom proizvodnjom polena u avgustu i septembru.

Ambrozija se u Beogradu poslednjih godina toliko razvila da sada na svakog građanina dođe po pet do deset stabala ovog korova. Problem je u tome što većina građana i ne zna kako ova biljka izgleda, pa je i ne iskorenjuje, dok oni koji je prepoznaju čekaju da to učini neko drugi umesto njih.

Ovo je najpoznatija i najopasnija alergena biljka kod nas. Ona je tipičan korov golih zemljišta i najčešće se razvija u zapuštenim baštama i dvorištima, između redova na njivama, kraj puteva i na međama.

- Potrebno je samo 20 do 30 zrna polena u kubnom metru vazduha da bi osoba reagovala nekom alergijskom manifestacijom - curenjem nosa, kijanjem, peckanjem očiju ili otežanim disanjem. Alergijski rinitis, konjunktivitis i astma su bolesti za čija je pogoršanja ambrozija direktno odgovorna - smatra Elizabet Paunović, zamenica sekretara za zaštitu životne sredine.

Znakovi alergije

- kijanje (više od 10 puta uzastopno)
- svrab u nosu i grlu
- vodeni iscedak iz nosa
- pečenje u očima, suzenje očiju i konjunktivitis
- otok očnih kapaka
- otežano disanje i upala disajnih puteva

Ona je istakla da će iz budžeta grada ove godine biti izdvojeno pet miliona dinara, koje će dobiti "Gradsko zelenilo" za uništavanje ambrozije na "ničijem zemljištu". Reč je o akciji "Zaustavimo ambroziju", koju sprovodi Sekretarijat za zaštitu životne sredine, u saradnji sa "Beokom servisom", preko kojeg građani nadležnim službama mogu da prijave postojanje ambrozije.

Prema rečima akademika Vaskrsija Janjića sa Instituta za pesticide i zaštitu životne sredine, ambrozija stvara ogromne količine polena (oko 2,5 milijardi zrna dnevno), koji je jako sitan i može da odleti i do 150 kilometara u daljinu.

forum tvorac grada



Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.