četvrtak, 19. travnja 2012.

Upala srednjeg uha

Upala srednjeg uha može biti vrlo bolna i već je to dovoljan razlog da je se energično liječi. Osim toga, ako je neprepoznata i neliječena, može ostaviti trajne posljedice na sluh.
Jedna od vrlo čestih bolesti u dojenčadi i male djece, naročito u zimskim mjesecima, je upala srednjeg uha. Nastaje u trenutku prodora infekcije iz nosne šupljine u šupljinu srednjeg uha, kroz spljošteni kanalić (tzv. Eustahijeva tuba) koji normalno služi za regulaciju tlaka u uhu.
slučaju infekcije u nosu, taj je kanalić ujedno i veza kojom se infekcija proširi na srednje uho, osobito u dojenčadi i male djece kod koje je razmjerno širok i kratak. Zato su upale srednjeg uha to češće što je dijete manje. Obzirom da sluznica koja oblaže nosnu šupljinu, Eustahijevu tubu i srednje uho jednako reagira na infekciju bilo virusom, bilo bakterijom, a komunikacija među njima postoji, tako pri svakoj, pa i najlakšoj infekciji u nosu, ujedno biva zahvaćeno srednje uho. Liječnik koji pregleda uši djetetu s bistrom sekrecijom iz nosa često će reći da su oba bubnjića lagano crvena. Međutim, sadržaj srednjeg uha se nesmetano prazni kroz Eustahijevu tubu u nos, nema bolova niti zadržavanja sekreta u kojima se eventualno razmnožavaju bakterije. Nije potrebno nikakvo posebno liječenje, niti antibiotikom, niti kapima za nos. U situaciji kada je infekcija bakterijska, kada sluznica ili limfno tkivo koje se nalazi na ulazu tube u nosnu šupljinu, nabubri i zatvori Eustahijevu tubu, te se bakterije umnožavaju u šupljini srednjeg uha, ili se samo gomila sekret, bez mogućnosti pražnjenja sadržaja, dolazi do jakih bolova u uhu. Tada je i sekrecija iz nosa obično već gušća, žuto-zelena, ili bistra i veoma žilava. Pri pregledu je bubnjić jarko crven i izbočen. U nekim slučajevima dolazi do spontanog prsnuća bubnjića i pražnjenja gnojnog sadržaja koji tada curi van, nakon čega bolovi popuštaju. U takvoj je upali potrebno energično liječenje.



Pregled bubnjića u malog djeteta

Pregledati uho malom djetetu nije lako. Prvo stoga što je za taj pregled potrebno vrlo dobro dijete držati i fiksirati mu glavicu, da se pomakom glavice ne bi ozlijedilo na instrument kojim se ulazi u vanjski zvukovod, te da bi se tijekom 10-15 sekundi, koliko traje pregled, moglo dobro pogledati bubnjić lagano pomičući otoskop. Drugi razlog otežanom pregledu može biti vrlo uski vanjski zvukovod i začepljenost cerumenom (žućkastom gustom masom koju luče žlijezde u zvukovodu), te se ponekad bubnjić uopće ne može vidjeti ili je vidljiv samo jedan njegov dio. Da bi pregled bio uspješan potrebna je suradnja roditelja ili medicinske sestre koja dijete drži u krilu s glavicom oslonjenom postrance na rame i učvršćenom jednom rukom, a drugom rukom se fiksira donji dio tijela. Dijete možemo pregledati i u ležećem položaju na boku fiksirano za čvrstu podlogu. Ako je cerumen obilan, može se pokušati mehanički odstraniti, no najčešće se preporuči ukapavanje otopinom vodikovog peroksida ili ispiranje mlazom mlake vode pri tuširanju, te se pregled odgodi za idući dan.


Kako liječiti upalu srednjeg uha

Kada se radi o bakterijskoj upali, koja se može dodatno komplicirati ili ostaviti trajne posljedice, potrebno je upalu liječiti antibiotikom. Moram napomenuti da postoje i mišljenja da antibiotik nije nužan. Uzročnici upale su iste one bakterije koje nalazimo u nosu, te će se time rukovoditi liječnik prilikom izbora antibiotika. Drugi dio liječenja upale uha, koji je jednako tako važan, je ukapavanje kapljica u nos. Te kapljice imaju ulogu smanjiti oteklinu sluznice Eustahijeve tube i time omogućiti nesmetan izlaz sekreta koji sadržava bakterije iz srednjeg uha. Osim kapljica koje smanjuju otok sluznice (Ephedrin i sl.), preporuča se i nekoliko puta dnevno ispirati sekret u nosiću fiziološkom otopinom, ukapavanjem nekoliko mililitara u svaku nosnicu. Nakon toga je potrebno usisavanje sekreta posebnom pumpicom koja spada u neophodnu opremu novorođenčeta i dojenčeta. Ovaj vrlo važan dio terapije upale uha posebno ću opisati, obzirom da je pravilna tehnika izvođenja toalete nosa nužna da bi liječenje bilo uspješno. I konačno, treći dio terapije je onaj općeniti koji uključuje snižavanje temperature fizikalnim mjerama (tuširanje, mlaki oblozi) ili lijekovima, te ublažavanje boli. U tu svrhu preporučamo primjenu paracetamola (Plicet) u obliku čepića ili sirupa.



Pravilna tehnika izvođenja toalete nosića

U prve dvije godine života dijete ne može samo proizvesti tlak i koordinaciju kojom ispuhuje sekret iz nosića. Čišćenje sekreta iz nosića malog dojenčeta je povremeno potrebno i zdravom djetetu, no u slučaju i najlaganije prehlade, kada je nosić začepljen, te onemogućava normalno sisanje, to je itekako važna mjera
kojom djetetu olakšavamo tegobe. Napominjem da pravovremeno započinjanje i pravilno izvođenje toalete nosa može spriječiti komplikaciju upale u nosu i nastanak upale srednjeg uha.
Malom dojenčetu je dovoljna jedna osoba da sama obavi toaletu nosa, no za starije dojenče će već biti potrebne dvije osobe. Dijete je potrebno položiti na leđa, s glavicom koja lagano visi s ruba kreveta ili podloge za presvlačenje, na našoj ruci (mala dojenčad mogu ležati na ravnoj podlozi). U jednu nosnicu prvo ukapamo oko pola mililitra (pola kapaljke) fiziološke otopine kojom razrijedimo sekret u nosiću. Drugu nosnicu začepimo kažiprstom lijeve ruke, a zatim pumpicom u kojoj napravimo vakuum stiskanjem gumenog dijela, lagano uđemo u nosnicu i otpustimo stisak, te "usišemo" sekret iz nosića. Postupak ponovimo i u drugoj nosnici, a ponavljamo ga toliko puta dok se gotovo sav sekret ne odstrani. Tek nakon takva čišćenja se stavljaju aktivne kapljice (Ephedrin ili neke druge koje se mogu nabaviti u ljekarni u slobodnoj prodaji, tzv. OTC proizvodi). Pri njihovu ukapavanju glavicu lagano naginjemo na onu stranu u koju nosnicu kapamo, da bismo omogućili otjecanje tekućine prema uhu.
Ukapavanje kapljica u uho prilikom upale srednjeg uha nema svrhe. One se primjenjuju ako se radi samo o upali vanjskog zvukovoda, što je kod sasvim male djece izuzetno rijetko.


Komplikacije upale srednjeg uha

Upala srednjeg uha može biti vrlo bolna i već je to dovoljan razlog da je se energično liječi. Osim toga, ako je neprepoznata i neliječena, može ostaviti trajne posljedice na sluh.
Puno rjeđe, no vrlo ozbiljne komplikacije upale srednjeg uha su meningitis izazvan jednom od dvaju opasnih bakterija - Haemophilus influenzae i Streptococcus pneumoniae (protiv tog agresivnog oblika infekcije hemofilusom danas postoji uspješna zaštita cijepljenjem), te prodor bakterija u krv i nastanak sepse.
Ono što je važno zapamtiti jest da pravovremenim i odgovarajućim liječenjem upale u nosu možemo spriječiti daljnji prodor infekcije i zahvaćanje srednjeg uha


Pacijenti s upalom srednjeg uha najčešće se žale na bol u uhu, osjećaj začepljenosti ili "punoće" u uhu, oslabljen sluh, ponekad i na curenje iz uha; temperatura može biti povišena i, gotovo redovito (kroz kraće ili duže vrijeme), imaju smetnje s disanjem na nos.


Veze uha s okolinom


Da bi se shvatilo kako dolazi do upale srednjeg uha, treba nešto znati o anatomskim odnosima gornjeg dijela dišnog puta (nos i gornji dio ždrijela - epifarinks) i srednjeg uha. Naime, srednje uho jedan je mali zračni prostor koji je s epifarinksom povezan uskim kanalićem (Eustahijevom tubom), kroz koji se srednje uho ventilira. No, osim zraka, kroz taj kanalić mogu prodrijeti i uzročnici upale (bakterije i virusi). Osim toga, kod dugotrajne začepljenosti Eustahijeve tube, u srednjem se uhu stvaraju okolnosti koje pogoduju razvoju kroničnih upala. U praksi to znači da se upala uha gotovo nikada ne pojavljuje sama, već kao posljedica upale gornjeg dijela dišnog puta i oslabljene funkcije Eustahijeve tube (izuzetak su upale uha kod osoba koje imaju ozlijeđen bubnjić te uzročnik dolazi iz vanjskog uha kroz zvukovod).




Različiti uzročnici upale


Akutne upale uha mogu biti uzrokovane bakterijama i virusima. Virusne (kataralne) upale susrećemo kod respiratornih infekcija gornjih dišnih puteva (prehlade, "viroze", gripa i sl.). U uhu nema gnoja, već se nakuplja serozna tekućina, a bol je izazvana podtlakom u uhu koji se razvija kao posljedica začepljenosti tube.
Gnojne upale izazivaju bakterije. U tom slučaju gnoj se nakuplja u srednjem uhu i napinje bubnjić, što izaziva vrlo jaku bol. Ako se taakvo stanje ne liječi, gnoj probije bubnjić te bol naglo prestaje. Liječenje upale uha u prvom redu treba usmjeriti na suzbijanje okolnosti koje pogoduju razvoju upale uha, zatim na uzročnika upale. Dakle, prvenstveno treba uspostaviti funkciju Eustahijeve tube stavljanjem intranazalnih dekongestiva. Bolovi se suzbijaju analgeticima, a kod gnojnih upala daje se antibiotik.
Ponekad su upale uha neadekvatno ili nedovoljno liječene. U nekim slučajevima smetnje disanja kroz nos nisu toliko izražene i ne smetaju pacijenta u značajnoj mjeri, ali su upale uha česte (npr. devijacije septuma, alergije, adenoidne vegetacije - "treći krajnik". To su stanja koja pogoduju tinjanju infekcije u srednjem uhu i razvoju kroničnih upala srednjeg uha. Kronične upale srednjeg uha najčešće ne izazivaju bol, razvija se postepeni gubitak sluha, dok se kod nekih pacijenata javlja iscjedak iz uha.



Vrste upala


Postoje brojne klasifikacije kroničnih upala srednjeg uha. Najjednostavnije ih je podijeliti na negnojne i gnojne kronične upale. Negnojne mogu biti serozne ili adhezivne. Serozne kronična upala srednjeg uha razvija se prvenstveno u djece s dugotrajno začepljenom tubom, kod kojih se u srednjem uhu nakuplja bistri, ponekad gusti sluzavi sekret. Kod takve djece postupno slabi sluh. Liječi se uklanjanjem uzroka začepljenosti tube i miringotomijom (zahvat kod kojeg se operativno probije bubnjić, ukloni sekret i u otvor se postavi cjevčica za ventilaciju srednjeg uha). Adhezivni otitis nastaje također kao posljedica začepljenosti tube, ali i čestih infekcija uha, stvaranjem ožiljnog tkiva u uhu koje onemogućava normalno provođenje zvuka.
Gnojne kronične upale srednjeg uha razvijaju se kao posljedica zapuštenih i neadekvatno liječenih akutnih upala, ili u slučaju pojačane virulencije uzročnika i kod oslabljene imunološke reakcije organizma. Najčešće se kod takvih upala nađe miješana bakterijska flora. Pacijente najčešće uho ne boli, sluh progresivno slabi, otoskopski se redovito nađe perforacija bubnjića; sekrecija iz uha može i ne mora biti prisutna. Ako nema sekrecije iz uha, radi se o tzv. "suhoj" kroničnoj upali srednjeg uha, s centralnom perforacijom, i najčešće nema oštećenja slušnih košćica i ostalih koštanih struktura. Kod kroničnih upala srednjeg uha sa sekrecijom česti su ostitički procesi koji, osim oštećenja slušnih košćica, mogu oštetiti i dijelove sljepoočne kosti (u kojoj se nalazi srednje uho) i dovesti do širenja u okolna područja (mastoidzaušnu kost, intrakranijalno - meningitis, apsces moždanih ovojnica, u vrat itd.). Te komplikacije u nekim slučajevima mogu ugroziti život. Opasnost od razvoja navedenih komplikacija povećava se ako je, uz upalu uha, prisutan i holesteatom koji rastpom također oštećuje kost i širi se u okolne strukture (iako mu ime sugerira na tumor, holesteatom nije tumor, već je to nakupina odumrlih stanica kože zvukovoda i bubnjića).


Liječenje upala

Liječenje adhezivnih i gnojnih kroničnih upala srednjeg uha isključivo je kirurško, različitim metodama timpanoplastike, pri čemu se prvenstveno moraju odstraniti upalom promijenjeno tkivo, oštećeni dijelovi kosti i holesteatom. Osim navedenog, timpanoplastikom se nastoji rekonstruirati lanac slušnih košćica postavljanjem različitih materijala za prijenos zvuka tako da se, osim odstranjenja upalnog procesa, gotovo redovito očekuje i postoperativno poboljšanje sluha kod operiranih pacijenata.



Dean Komljenović, dr. med.
domaci.de

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.