četvrtak, 12. travnja 2012.

Parodontoze


Parodontne bolesti su skupine stanja koja zahvaćaju gingivu i uništavaju potporna tkiva zuba - alveolarnu kost, cement i parodontni ligament, a u grubo se dijele na gingivitis (inflamacija gingive) i parodontitis. Parodontitis je infekcija uzrokovana bakterijama koje se nalaze u zubnom plaku. Zubni plak je kompleksni biofilm koji se sastoji od bakterija i njihovih metaboličkih nusprodukata, toksina, virusa, ostataka hrane i mrtvih stanica. Bakterije adheriraju na zub, stvarajući time kompleksan biofilm (plak) iznad i ispod površine gingive. Kada se plak organizira na površini zuba u blizini gingive, nastaje upalni i imunološki odgovor organizma. Konačan je rezultat uništenje kompleksnog potpornog tkiva u području upale sa stvaranjem parodontnih džepova i gubitkom alveolarne kosti. Spontano krvarenje ili krvarenje pri sondiranju džepa ukazuje na prisutnost upale. Pomičnost zuba nastaje u uznapredovalim fazama parodontitisa uslijed gubitka alveolarne kosti.

Više od 350 bakterijskih vrsta naseljavaju usnu šupljinu, a za 20 vrsta se sa sigurnošću zna da uzrokuju parodontnu bolest. Iz područja usne šupljine, mikroorganizmi ili njihovi proizvodi mogu direktno ući u udaljena područja organizma - ili šireći se uz fascije, kroz koštane šupljine ili kroz krvne žile, živce ili limfni sustav. Stoga, bakterije koje se mogu naći u ustima podložnog domaćina s parodontnom bolesti mogu biti povezane s nastankom sistemske bolesti.

Kamenac predstavlja sekundarni etiološki faktor koji pridonosi razvoju parodontne bolesti. Zubni kamenac je kalcificirani plak; sam po sebi ne dovodi do upale, ali zbog svoje poroznosti i hrapavosti služi kao bakterijska niša velike površine.

Epidemiologija

Parodontitis je vrlo česta bolest, koja se javlja u otprilike 35% osoba starijih od 30 godina, a može se javiti i u djece. 63% odraslih pacijenta ima blagi oblik bolesti, dok ostalih 37% imaju umjereni ili uznapredovali parodontitis. Parodontitis je vodeći uzrok gubitka zuba u osoba starijih od 40 godina.

Faktori rizika za parodontitis

Nisu svi ljudi jednako podložni nastanku parodontitisa, a određeni faktori rizika će pospješiti nastanak i napredovanje parodontne bolesti. S druge strane se u zadnje vrijeme smatra da parodontna bolest može biti faktor rizika ili uzrok nekih sistemskih bolesti.

Bakterije
Određene bakterije, poput Porphyromonas gingivalisa, Prevotella intermediae, Actinobacillus actinomycetemocomitansa, Eikenella corrodons, i Bacteroides forsythusa su izrazito povezane s parodontnom bolesti. Prisutnost patogenih bakterija ne mora nužno ukazivati na to da će pacijent razviti parodontnu bolest. Okoliš u području parodontnog džepa, te stanje zdravlja i imunološkog sustava pacijenta također igraju važnu ulogu u nastanku parodontitisa.

Pušenje
Pušenje nije povezano samo s nastankom parodontne bolesti, već i snažno negativno utječe na tijek terapije parodontitisa. Neke studije ukazuju da bivši pušači imaju veću šansu za razvoj parodontitisa od osoba koje nikad nisu pušile, dok prestanak pušenja može vratiti normalan odgovor parodontnog cijeljenja i usporiti ili zaustaviti gubitak alveolarne kosti. Većina je studija pokazala da pušači imaju veću količinu plaka i zubnog kamenca, veće dubljine parodontnih džepova i izraženiji gubitak kosti. Pušenje ima negativan utjecaj na razne funkcije polimorfonuklearnih (PMN) leukocita, koji imaju ključnu ulogu u imunološkom odgovoru kod parodontitisa. Pacijente treba savjetovati i poticati na prestanak pušenja, jer osim što uzrokuje oralni karcinom, pušenje predstavlja dokazani rizik za nastanak parodontitisa i negativno utječe na parodontno cijeljenje (npr. cijeljenje parodonta poslije inicijalne terapije ili parodontoloških kirurških zahvata).

Šećerna bolest
Dijabetes je faktor rizika za parodontne bolesti. Poznata je činjenica da pacijenti s dijabetesom, pogotovo ako je bolest slabo kontrolirana, su skloniji nastanku destrukcije parodonta. Kod dobro kontroliranih dijabetičara, parodont dobro odgovara na liječenje i parodontitis se može uspječno liječiti. Mikrovaskularne promjene, kao jedna od patofizioloških promjena koje nastaju kod dijabetičara, događaju se u gingivi slično kao i u drugim organima. Smanjena funkcija neutrofila može biti odgovorna za izrazitu destrukciju parodonta u dijabetičara. Kolagen je protein koji se nalazi u svim vezivnim tkivima u tijelu, uključujući i parodont (gingival, alveolarna kost, parodontni ligament, cement). Kako bi se očuvalo parodontno zdravlje, "stari" kolagen se mora nadomjestiti "novim" kolagenom u normalnom ciklusu obnove kolagena. Kod dijabetičara, metabolizam kolagena je neuravnotežen, što omogućuje bržu destrukciju parodonta.

Indikatori rizika

Osteoporoza
Postoji povezanost između osteoporoze i gubitka alveolarne kosti oko zuba. Žene s osteoporozom imaju smanjenju količinu minerala u kostima (koštane mase). Kako je gubitak alveolarne kosti oko zuba rezultat parodontne bolesti, sumnja se da osteoporoza ima veze s parodontnom bolesti.

HIV/AIDS
HIV se smatra indikatorom rizika za parodontitis. Svaka bolest s kompromitiranim imunim sustavom domaćina predisponira pacijenta na parodontnu bolest. Kod bolesnika s AIDS-om javljaju se oralne lezije, ali i izraženi gingivitis (linearni gingivni eritem i nekrotizirajući ulcerativni gingivitis - NUG) i parodontitis (nekrotizirajući ulcerativni parodontits - NUP), koji mogu biti i prve manifestacije bolesti.

Lijekovi
Nuspojave određenih lijekova mogu utjecati na područje usne šupljine. Jedna od nuspojava je povećanje gingive ? hiperplazija gingive. Odnos između doze i izraženosti ne mora biti uzročan, međutim razina količine plaka je povezana s veličinom hiperplazije. Gingivna hiperplazija se javlja kod fenitoina (u oko 50% pacijenata), ciklosporina (u oko 25% pacijenata), i blokatora kalcijevih kanala (do 30%). Iako je nifedipin najčešće povezan s gingivnom hiperplazijom, povećanje gingive se može dogoditi s bilo kojim lijekom iz ove grupe.

Pažljiva oralna higijena je nužna za sprječavanje i terapiju povećanja gingive ali zbog povećanja gingive, optimalno održavanje higijene je onemogućeno. Po kirurškom uklanjanju povećanja gingive, hiperplazija će se ponovno pojaviti ukoliko pacijent nije promijenio lijek koji uzrokuje hiperplaziju. Liječnik bi trebao biti informiran o oralnom statusu pacijenta i razmotriti propisivanje alternativnog lijeka.
izvori: domaci.de
PLIVAmed.net


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.