subota, 18. veljače 2012.

Rak prostate

Karcinom prostate

Uvod
Prostata je žlijezda koja je smještena između mokraćnog mjehura i rektuma, i obuhvaća uretru, cijev koja mokraću odvodi od mokraćnog mjehura kroz penis. Prostata se sastoji od žljezdanog tkiva koje proizvodi tekućinu nalik na mlijeko i od glatkih mišića koji se tijekom spolnog odnosa stežu kako bi ta tekućina dospjela u uretru. Tamo se miješa sa spermijima i tekućinom iz testisa, i nastaje sperma. Prostata također pretvara testosteron u puno snažniji dihidrotestosteron, koji utječe na veličinu žlijezde, i igra vrlo važnu ulogu u razvoju raka prostate.

Opis bolesti
Rak prostate je zloćudni tumor koji nastaje u prostati, a vremenom se može putem krvi i limfe proširiti u druge organe i tkiva. Srećom, rak prostate uglavnom sporo raste u odnosu na mnoge druge vrste karcinoma. Skoro 90% svih karcinoma prostate ostaju desetljećima klinički neprimjetni. Ovako visoka učestalost klinički neprimjetne ili slučajno otkrivene zloćudne bolesti je jedinstvena osobitost raka prostate.

Tko obolijeva?
Rak prostate se pojavljuje gotovo isključivo kod muškaraca starijih od 40 godina. Kod gotovo polovice muškaraca preko 70 godina mogu se ustanoviti barem mikroskopski tumori prostate. Između 80 i 90 godine, 70-90% muškaraca ima ovakve promjene prostate.

Vrlo visoke stope pojavljivanja nalazimo u Sjevernoj Europi, Sjevernoj Americi i Novom Zelandu. Niže stope su u Meksiku i mediteranskim zemljama, a najniže stope pojavljivanja raka prostate imaju Izrael, Rusija i Japan. Kada se Japanci presele u SAD, i kada istočnjaci preuzimaju prehrambene navike zapadnjaka, njihov se rizik od razvoja ove bolesti povećava. Također, usprkos visokoj stopi pojavljivanja među američkim crncima, rak prostate je rijedak u mnogim dijelovima Afrike, što upućuje na činjenicu kako okolišni faktori, a poglavito prehrana, mogu biti odgovorni za razlike među pojedinim nacijama.

Muškarci kojima je netko u obitelji obolio od raka prostate, imaju značajno veći rizik od razvoja bolesti. Studije su pokazale da muškarac čiji je brat obolio od raka prostate ima četiri i pol puta veći rizik da on sam oboli, a oko dva i pol puta veći rizik ako mu je otac obolio od raka prostate. Rizik je također veći kod onih muškaraca čija su majka ili sestra oboljele od raka dojke ili jajnika. Ovi, i drugi podaci, govore kako se rizik od razvoja raka prostate u oko 15% slučajeva prenosi X kromosomom koji se nasljeđuje od majke. Iako se razmatrala mogućnost da aktivni seksualni život povećava rizik razvoja raka prostate, većina kliničkih studija opovrgava tu mogućnost.

Smatra se da postoji određena povezanost između nekih infekcija, kao što su bakterijski prostatitis i neke virusne infekcije (virus herpesa, humani papiloma virus, citomegalovirus), no takva veza do sada nije znanstveno dokazana. Iako se neki od ovih uzročnika prenose spolnim kontaktom, povezanost pojave raka prostate sa spolnom aktivnošću nije razjašnjena. Jedna studija je čak pokazala kako muškarci koji su preboljeli spolnu bolest imaju manju stopu pojavljivanja bolesti.

Benigna hiperplazija prostate (BHP), odnosno dobroćudno povećanje prostate je vrlo česta pojava kod starijih muškaraca. Obzirom da na povećanje prostate kod BHP utječe testosteron, mnogi muškarci su zabrinuti kako bi to stanje moglo biti povezano s rakom prostate. Srećom, najnovija znanstvena istraživanja pokazuju kako ta dva poremećaja nemaju veze jedan s drugim. Razvijaju se u različitim dijelovima prostate. BHP se pojavljuje u unutrašnjoj zoni prostate, dok rak ima tendenciju pojavljivanja u vanjskoj zoni. Desetogodišnja studija je pokazala kako muškarci s BHP nemaju veći rizik od razvoja raka prostate. Zasićene masti i određena biljna ulja povećavaju razinu testosterona kod sedentarnih (koji se uglavnom bave sjedećim poslovima) muškaraca, iako se čini da to ne vrijedi za one koji su fizički aktivni. Pušači koji obole od raka prostate imaju vrlo lošu prognozu. Umjereno i učestalo pijenje alkohola također se ubraja u rizične faktore.

Simptomi
Rak prostate u početnoj fazi nema nikavih simptoma. Kako se, međutim zloćudno tkivo širi može dovesti do sužavanje uretre (mokraćne cijevi), te uzrokovati probleme s mokrenjem. Tipični simptomi u poodmaklom stadiju uključuju:
učestalo mokrenje, pogotovo noću;
otežano mokrenje;
nemogućnost održavanja normalnog mlaza ("stane, pa krene");
bol i pečenje prilikom mokrenja;
krv u urinu.
Iznenadna pojava konstantnih bolova u kostima koji traju barem dva tjedna vrlo je simptomatična za uznapredovali rak prostate. Ovakvi kronični bolovi najčešće se pojavljuju u kralježnici i ponekad sijevaju u malu zdjelicu, donjem dijelu leđa, kukovima ili kostima nogu. Bolovi mogu biti praćeni značajnim gubitkom tjelesne težine.

Postoje neka stanje koja mogu izazivati jednake simptome kao i rak prostate. Benigna hiperplazija prostate može svojim rastom pritisnuti uretru, uzrokujući probleme s mokrenjem. Prostatitis je upala prostate, najčešće uzrokovana bakterijom. Simptomi uključuju učestalo, bolno mokrenje, katkad praćeno povišenjem tjelesne temperature i pojavom krvi u urinu.

Koje se pretrage mogu napraviti?

Klinički pregled obično uključuje pregled rektuma prstom (digitorektalni pregled) koji u slučaju raka prostate otkriva čvrstu i nepravilnu površinu povećane prostate.

PSA (prostata specifični antigen) je protein koji se nalazi u stanicama prostate. Može ga se otkriti u krvi svih odraslih muškaraca. Vrijednosti PSA su izrazito povećane kod muškaraca s rakom prostate, no mogu biti povećane i kod nekih drugih bolesti prostate.

Analiza urina može otkriti krv ili upalne stanice u urinu.

Citološki pregled prostatične tekućine može otkriti abnormalne zloćudne stanice.

RTG pluća, intravenska urografija (snimanje mokraćnog sustava uz pomoć kontrasta) i scintigrafija kosti mogu isključiti ili potvrditi pojavu metastaza.

Liječenje
Liječnicima na raspolaganju stoje tri osnovna načina liječenja:
pažljivo praćenje bolesnika, s primjenom hormonske terapije ukoliko je to potrebno;
kirurška operacija (prostate i/ili orhidektomija, tj. odstranjenje testisa);
zračenje.
Mnoge studije ukazuju na činjenicu kako nema značajnije razlike u vremenu preživljenja kod bolesnika podvrgnutih kirurškom postupku i onih na radioterapiji, iako neke studije daju malu prednost kirurgiji. Kirurška operacija, međutim nosi sa sobom veće rizike od impotencije i inkontinencije, nego radioterapija. Donošenje odluke o liječenju općenito ovisi o bolesnikovoj dobi, stadiju bolesti, kao i bolesnikovom shvaćanju i prihvaćanju rizika i koristi svakog od mogućih načina liječenja.

Pažljivo praćenje bolesnika
PSA skrining danas može otkriti rak prostate u vrlo ranom stadiju. Obzirom da tumor raste vrlo sporo, stariji bolesnici s lokaliziranim (ograničenim na samu prostatu) rakom u ranom stadiju neće imati puno koristi od agresivnih metoda liječenja. Impotencija i inkontinencija su veoma uznemiravajuće nuspojave kirurške operacije i radioterapije, te se smatra da je pažljivo praćenje bolesnika po pravilu "čekati-i-vidjeti" (engl. wait-and-see), najbolja opcija za neke muškarce. Praćenje se gotovo uvijek preporuča starijim muškarcima, preko 70 godina života, i koji imaju ograničeni tumor, ranog stadija. Agresivnija terapija rezervirana je za muškarce u pedesetim godinama života i mlađe. Izbor liječenja za muškarce u šezdesetim i ranim sedamdesetim godinama je nešto kompliciranije. Općenita je preporuka da je agresivna terapija pogodna za one bolesnike kojima je očekivano preživljenje (engl. life expectancy) više od deset godina, a imaju tumor koji se nalazi u ranom stadiju.

Radikalna prostatektomija
Radikalna prostatektomija je postupak kojim se kirurškim putem odstranjuje cijela prostata i dio uretre. Obično se ovaj postupak preporuča zdravim muškarcima, mlađim od 70 godina, kod kojih je tumor ograničen na prostatu (nije se proširio). Sama operacija traje oko dva sata. Bolesnik ostaje u bolnici dva tjedna. Privremeni urinarni kateter (plastična cijev koja se kroz penis uvodi u mokraćni mjehur i koja odvodi mokraću) ostaje na svom mjestu oko 3 tjedna nakon operacije. Period oporavka kod kuće obično traje oko mjesec dana. Općenito gledajući, mlađi se bolesnici s tumorom ranijeg stadija najbrže oporavljaju i imaju najmanje nuspojava.
Podaci brojnih studija govore kako između 18% i 50% bolesnika ima probleme s inkontinencijom (nemogućnošću kontrole mokrenja), što je za većinu muškaraca puno veći problem nego impotencija.
Ostale veće nuspojave radikalne prostatektomije uključuju gubitak spolne funkcije nakon operacije, što pogađa između 80% i 93% operiranih bolesnika. Rizik je veći kod starijih muškaraca kod kojih je i prije operacije bila prisutna impotencija. Još jedna česta nuspojava operacije je skvrčavanje (kontraktura) vrata mokraćnog mjehura na mjestu gdje je ostatak uretre prišiven za mjehur. Kontraktura se obično pojavljuje unutar prva tri mjeseca nakon operacije, uzrokujući značajno oslabljenje mlaza mokraće. Stanje se rješava kirurškom dilatacijom (proširenjem) tog mjesta na mokraćnom mjehuru, i vrlo rijetko se ponovno javlja.

Radijacijska terapija (radioterapija)
Radioterapija se obično preporuča starijim muškarcima, osobito onima koji već boluju od drugih bolesti, te onima čiji se tumor proširio na tkiva u okolici prostate. Studije ukazuju na činjenicu kako bolesnici s određenim vrijednostima PSA mogu imati jako puno koristi od uzimanja antiandrogenskih lijekova prije same radioterapije. Radioterapija se također može primijeniti i kod onih bolesnika kod kojih su i nakon operacije nešto povišene vrijednosti PSA. Koristi se i za uklanjanje bolova kod onih bolesnika čija se bolest proširila na kosti.
Kod radioterapije vanjskim zrakama, liječnik fokusira zračenje direktno na tumor tijekom 35 minuta, 5 dana tjedno, 7 tjedana za redom. Suvremenije metode radioterapije koriste napredne računalne tehnike, kao i trodimenzionalne prikaze prostate, kako bi se što preciznije usmjerile zrake visoke energije na tumor. Brahiterapija je jednostavna metoda kojom se radioaktivni izvor usađuje direktno u prostatu. Usadci (implanti) mogu biti privremeni ili trajni. Nuspojave kod radioterapije su slične onima kod kirurške operacije. Međutim, rizici vezani za pojavu impotencije i inkontinencije su značajno manji kod radioterapije. Rizik od impotencije za osobe podvrgnute brahiterapiji iznosi 40%, te između 60% i 70% za one podvrgnute vanjskom zračenju. Rizik od inkontinencije iznosi oko 20%. Komplikacije vezane uz probavni i mokraćni sustav su, međutim, vrlo česte. Bolna, no privremena upala rektuma ili mjehura može se javiti nakon zračenja. Vrlo česta nuspojava je proljev koji može trajati tijekom cijelog radioterapijskog liječenja. Ostale kratkotrajne nuspojave uključuju: gubitak apetita, mučnine, te česta i hitna mokrenja.

Standardna hormonska terapija
Oko 75% bolesnika s uznapredovalim rakom prostate se odlučuje za hormonsku terapiju kako bi blokirali djelovanje androgena (muških spolnih hormona). Neke studije sugeriraju kako bolesnici koji primaju hormonsku terapiju žive duže, ukoliko se s terapijom uznapredovalog raka prostate počne neposredno nakon što dođe do povišenja vrijednosti PSA u krvi. Druge studije pak pokazuju kako nema koristi od ranog uvođenja hormonskog liječenja, već da je kvaliteta života tih bolesnika bolja ukoliko se pričeka pojava simptoma. Ovi lijekovi su također korisni ukoliko se kombiniraju s radioterapijom kod početno uznapredovalih oblika raka prostate.
Standardni suvremeni oblici liječenja koriste lijekove koje nazivamo LH-RH analozima, a uključuju preparate kao što su leuprolid i buserelin. LH-RH je engleska kratica za Luteinizing Hormone-Releasing Hormone, a radi se o hormonu koji proizvodi hipotalamus. Taj hormon krvlju dolazi do hipofize koja luči LH (luteinizirajući hormon) koji zatim potiče testise na proizvodnju testosterona. Korištenje ovih lijekova može dovesti do variranja koncentracije testosterona u krvi tijekom prvog tjedna liječenja, što može dovesti do pogoršanja simptoma. Nakon ovog perioda, vrijednosti koncentracije testosterona padaju na gotovo nulu. Nuspojave uključuju navale vrućine i povremenu osjetljivost bradavica i grudiju. Bolesnici moraju dobivati injekcije LH-RH analoga.
Na žalost, čak i nakon LH-RH terapije, obično je nešto testosterona prisutno u krvi. U takvim slučajevima liječnici se mogu odlučiti za kombiniranu hormonsku terapiju, koja se naziva totalna androgena ablacija (TAA), odnosno potpuno blokiranje svih muških spolnih hormona. Ovakav način liječenja kombinira upotrebu LH-RH analoga ili orhidektomiju (kirurško odstranjenje testisa) s uzimanje antiandrogenih lijekova. Ovi lijekovi blokiraju androgene koje proizvodi nadbubrežna žlijezda i najčešće su korišteni flutamid, bicalutamid i nilutamid. Najčešće nuspojave su oticanje grudiju (ginekomastija), mučnina, povraćanje i proljev. Također mogu uzrokovati impotenciju, gubitak seksualne želje, gubitak mišićne mase, umor i psihološke poremećaje. Oštećena jetra je rijetka, ali vrlo ozbiljna nuspojava, te stoga jetrene funkcije moraju biti strogo praćene. Unatoč svim ovim nuspojavama, rezultati jedne studije pokazuju kako muškarci koji su uzimali LH-RH analoge i flutamid, i čija se bolest povukla, imaju istu kvalitetu života kao i istovjetni muškarci bez raka prostate.

Prognoza
Rak prostate, iako drugi najčešći rak u muškaraca, ne spada u najčešće uzroke smrti. U Većine starijih muškaraca mogu se, barem mikroskopskim putem otkriti zloćudne stanice, no svega 3% umire od raka prostate. Obzirom da su većina tih tumora spororastući tumor niskog stupnja zlućudnosti, stope preživljenja su izvrsne kod osoba kod kojih je dijagnosticiran u ranom stadiju. Kada se rak prostate otkrije u ranom stadiju postotak izliječenja doseže 98%. Ukoliko je bolest uznapredovala, stope izliječenja su niske. Kada se kod starijih muškaraca razviju mikroskopski tumori, oni rastu tako polako da se najčešće događa da, kako je to jedan liječnik opisao: "Mnogi muškarci umiru s rakom prostate, a ne od raka prostate".
U davanju bilo kakve prognoze najvažnije je odrediti stadij raka (stadij se određuje prema proširenosti zloćudnih stanica na prostatu ili izvan nje u druge organe i tkiva).

Prevencija
Nisu poznate učinkovite mjere prevencije. Rano otkrivanje raka je danas moguće redovitim godišnjim skriningom muškaraca između 40 i 50 godina digitorektalnim pregledom i određivanjem vrijednosti PSA u krvi. Dodatno se može učiniti ultrazvučna pretraga kroz rektum, s biopsijom sumnjivih područja.

izvor: www.prirucnikbolesti.blogger.ba


Korisne informacije o zdravlju i prehrani možete pronaći na:








Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.