utorak, 21. veljače 2012.

Kronična limfocitna leukemija

Definicija

Maligna bolest bijelih krvnih stanica, koji se nazivaju limfociti, i koju karakterizira spor, ali progresivan porast broja tih stanica u krvi i koštanoj srži.

Kronična limfocitna leukemija zahvaća B-limfocite i uzrokuje imunosupresiju, odnosno poremećaj funkcije koštane srži i infiltraciju organa zloćudnim stanicama. Obično se simptomi i tijek bolesti razvijaju postupno. Kronična limfocitna leukemija se pojavljuje kod starijih osoba, a u 90% slučajeva oboljele osobe starije su od 50 godina. Mnogi se slučajevi otkriju nakon rutinskih pretraga krvi kod ljudi koji nemaju nikakvih simptoma. Incidencija se povećava s godinama starosti i do 70. godine života incidencija na 100 000 osoba je 15.


Tko pripada rizičnoj skupini?

Uzrok nastanka limfocitne kronične leukemije nije poznat. Nije utvrđena povezanost sa zračenjem, karcinogenim kemikalijama ili virusima. Povećana incidencija limfocitne kronične leukemije primijećena je kod ljudi s određenim autoimunim bolestima.


Koji su znakovi i simptomi?
povećani limfni čvorovi, jetra i slezena
umor
bolovi u kostima
modrice (u kasnijim fazama bolesti)
pretjerano znojenje, znojenje noću
gubitak apetita
gubitak težine
Dodatni simptomi koji mogu biti povezani s ovom bolešću:
svrbež, po cijelom tijelu
bolovi u slabinama
kvržica ispod pazuha
Koje će pretrage liječnik napraviti?
Liječnik će napraviti fizikalni pregled i naručiti pretrage krvi kako bi utvrdio broj različitih vrsta krvnih stanica.
Ukoliko nalaz krvi nije u redu obavljaju se dodatne krvne pretrage.
Liječnik može naručiti i biopsiju koštane srži. Tijekom te pretrage, iglom se iz kosti izvadi mala količina koštane srži koju se pregleda pod mikroskopom. Liječnik na temelju ovog pregleda može utvrditi o kojoj se vrsti leukemije radi i koja je najbolja metoda liječenja.
Ova bolest također može utjecati na nalaze ovih pretraga:
zbroj T limfocita (limfociti koji se obrađuju u timusu)
ispitivanje antigena na površini stanica (B-stanični, za leukemiju/limfom)
protein Bence-Jones (kvantitativni test)

Liječenje

Rana dijagnoza ne zahtijeva specifičnu terapiju. Kemoterapija ili radioterapija mogu biti indicirati za umor, anemiju, trombocitopeniju ili povećane limfne čvorove koji su problematični. Mogu biti potrebne transfuzije krvi ili krvnih pločica. Progresija bolesti je spora. Otprilike 50% ljudi s ovom bolešću preživi 6 godina i 25 posto preživi više od 10 godina.

Prevencija

Nije poznato kako spriječiti nastanak ove bolesti.

Komplikacije
povećani rizik od drugih malignih pojava
nuspojave kemoterapije
autoimuna hemolitična anemija
hipogamaglobulinemija (smanjena razina antitijela) i veća podložnost infekcijama


izvor: www.prirucnikbolestiblogger.ba
Korisne informacije o zdravlju i prehrani možete pronaći na:




Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.