subota, 18. veljače 2012.

Karcinom grlića materice

Karcinom cerviksa uterusa

Opis
Zloćudni tumor cerviksa, česti zloćudni tumor u žena, bolest je kod koje se maligne stanice nalaze u tkivu cerviksa. Cerviks je otvor uterusa (maternice). Uterus je šupalj organ koji nalikuje kruški, u kojem se tijekom trudnoće razvija dijete. Cerviks spaja uterus sa vaginom i čini tzv. porođajni kanal.
Devedeset posto zloćudnih tumora cerviksa potječu od pločastih ili "skvamoznih" stanica koje pokrivaju cerviks. Većina od preostalih 10% proizlazi iz žljezdastih stanica koje luče sekret u cervikalnom kanalu koji vodi u uterus.

Zloćudni tumor cerviksa obično raste sporo tijekom nekog vremenskog perioda. Prije nego se stanice zloćudnog tumora otkriju u cerviksu, tkiva cerviksa prolaze promjene kod kojih se počinju pojavljivati stanice koje nisu normalne (poznato kao displazija).
Ovaj oblik tumora je 100% izlječiv i obično nema potrebe za histerektomijom (kirurškim odstranjenjem maternice). Displazija, ovisno o njenoj jačini, može se riješiti bez liječenja. Međutim ona ipak puno češće progredira u zloćudni tumor "carcinoma in situ" (CIS) koji je lokalno neproširen, a kad se proširi nekoliko mm u okolno tkivo i još uvijek ne prodre u krvne žile i limfne kanale zove se "mikroinvazivni" karcinom cerviksa.
Ovaj proces može potrajati nekoliko godina, međutim kad je zloćudni tumor ustanovljen on se brzo proširi na susjedna tkiva ili druge organe, obično na crijeva, jetru i pluća.
Gledajući globalno, cervikalni zloćudni tumor je po učestalosti treći najčešći zloćudni tumor u žena.

Tko je u opasnosti?
Žene zaražene humanim papilomom virusa ili HPV, uzročnikom genitalnih bradavica. Za neke se podvrste smatra da su posebno opasne. Usprkos tome cervikalni zloćudni tumor ne razvija se kod svih žena koje imaju HPV infekciju.
Znanstvenici smatraju da su neki drugi čimbenici, koje nazivaju dodatnim čimbenicima uključeni u razvoj zloćudnih tumora. Jedan dodatni čimbenik je pušenje. Korištenje duhana oštećuje imunološki sustav i sprječava sposobnost tijela da se odupre HPV infekciji cerviksa,
Rana dob prvih spolnih odnosa, mnogostruki seksualni partneri i/ili partneri koji imaju mnogostruke partnere dodati su rizik od karcinoma cerviksa.

Postoji malo povećani rizik za nalaz abnormalnih Papa testova među ženama koje uzimaju kontraceptivne pilule. Smatra se da je to zbog toga što su takve žene spolno aktivnije, manje koriste kondome i češće se podvrgavaju Papa testovima kako bi im liječnik prepisao kontraceptivno sredstvo.
Žene u kojih je imunološki sustav oslabio - kao što su one sa HIV infekcijom ili žene kod kojih je izvršena transplantacija nekog organa i uzimaju lijekove radi supresije imunološkog sustava - mogu biti izložene većem riziku.
Infekcije genitalnim herpesom ili kronične infekcije klamidijom, koje su obje spolno prenosive bolesti, mogu povećati rizik.
Žene slabog materijalnog statusa mogu biti u većoj opasnosti jer nemaju dovoljno sredstava za redovitu kontrolu Papa testa.

Koji su simptomi?
Najčešće, zloćudni tumor cerviksa u svojoj najranijoj i najlakše izlječivoj fazi ne uzrokuje nikakve simptome. Ukoliko postoje simptomi, najčešći su: stalni vaginalni iscjedak koji može biti blijed, vodenast, roza, smeđi, prošaran s krvlju, ili taman i smrdljiv. Nenormalno vaginalno krvarenje, posebno u razmaku između menstrualnih krvarenja, nakon odnosa ili ispiranja i nakon menopauze koje postepeno postaje teže i dulje.
Simptomi uznapredovalog zloćudnog tumora cerviksa mogu uključivati:
gubitak apetita, gubitak težine, umor;
bol u zdjelici, leđima ili nogama;
istjecanje urina ili fekalija iz vagine;
lomove kostiju.
Često nema nikakvih simptoma zloćudnih tumora cerviksa dok bolest nije već uznapredovala.
Velika većina žena u kojih je danas dijagnosticiran zloćudni tumor cerviksa nisu vršile redovite pretrage Papa testova ili nisu nakon jednog abnormalnog Papa testa ništa poduzele. Jedini najveći čimbenik rizika za loš ishod kod žena kod kojih se razvio zloćudni tumor cerviksa je neredovito praćenje Papa testova.

Koje će pretrage liječnik obaviti?
Invazivni zloćudni tumor cerviksa često se pojavljuje kao neuobičajena mesnata izraslina, često čvrsta ili tvrda, te ima sklonost lakom krvarenju.
Čak i onda kad liječnik pregleda zdjelicu, preteče zloćudnim tumorima, a i rani zloćudni tumori nisu vidljivi golim okom. Testovi su potrebni da bi se dijagnosticirali predstadiji i vrlo rani stadiji zloćudnih tumora i zloćudni tumori cerviksa.
Prvi od njih je Papa test, koji se vrši korištenjem komadića vate, četkice ili malog drvenog štapića da bi se lagano sastrugao unutarnji dio cerviksa, prednja i stražnja vanjska strana kako bi se uzele stanice. Ponekad se taj postupak osjeti kao pritisak i to obično nije popraćeno s boli.
Papa testovi su vrlo učinkoviti kod otkrivanja prekanceroznih promjena cerviksa. Ali dio njihove učinkovitosti ovisi o njihovom redovitom praćenju, zbog toga što ponekad jedan Papa test neće pokazati abnormalne stanice čak i kad su displazija i zloćudni tumor prisutni. Ukoliko cerviks izgleda abnormalno, na primjer, normalni Papa test nije dovoljan.
Ukoliko se pronađu abnormalne stanice liječnik će morati uzeti uzorak tkiva (ova se procedura naziva biopsijom) iz cerviksa i pogledati ga pod mikroskopom kako bi vidio postoje li stanice zloćudnih tumora. Biopsija za koju je potrebno vrlo malo tkiva može se izvršiti u ambulanti liječnika. Bolesnica će možda morati otići u bolnicu ukoliko liječnik bude morao ukloniti veći uzorak za biopsiju u obliku stošca (konizacija).

Liječenje
Liječenje zloćudnih tumora cerviksa ovisi o vrsti zloćudnog tumora, stadiju, veličini i obliku tumora, starosnoj dobi i općem zdravstvenom stanju žene, kao i njenoj želji za budućim rađanjem. U najranijim stadijima, bolest je izlječiva uklanjanjem ili uništavanjem prekanceroznog i kanceroznog tkiva. Ovo se često može učiniti na različite načine bez uklanjanja uterusa tako da je žena još uvijek sposobna imati djecu.
U drugim slučajevima, jednostavno uklanjanje uterusa (histerektomija) se vrši sa ili bez uklanjanja ovarija. Kod bolesti koja je uznapredovala, može se izvršiti radikalna histerektomija, kod koje se uklanja uterus i dosta okolnog tkiva, uključujući interne limfne čvorove. Kod najekstremnijeg kirurškog zahvata nazvanog egzanteracijom zdjelice uklanjaju se svi organi zdjelice, uključujući mokraćni mjehur i rektum.
Terapija zračenjem (korištenje visokih doza rendgenskih zraka ili drugih visoko energetskih zraka kako bi se uništile stanice zloćudnih tumora) ili kemoterapija (korištenje lijekova kako bi se eliminirale stanice zloćudnih tumora) mogu se koristiti za liječenje zloćudnih tumora koji se prošire izvan zdjelice ili kada je došlo do recidiva. Postoje dvije vrste liječenja zračenjem: aparat napunjen radioaktivnim pločicama uvodi se u vaginu pokraj zloćudnog tumora ili vanjska naprava zrači radijacijom u ciljana područja. Koriste se različiti kemoterapijski lijekovi ili njihove kombinacije. Ponekad se zračenje i kemoterapija koristi prije i poslije kirurškog zahvata.

Prevencija
Postoje dva načina da se prevenira/spriječi cervikalni zloćudni tumor. Prvi je da se spriječi infekcija sa HPV, drugi da se redovito kontroliraju Papa testovi koji će otkriti premaligna stanja i HPV. Oba stanja mogu biti liječena i zaustaviti progresiju zloćudnih tumora cerviksa.
Kako bi se smanjile mogućnosti oboljenja od zloćudnih tumora cerviksa, djevojke koje nisu navršile 18 godina trebale bi izbjegavati spolne odnose. HPV infekcija uzrokuje genitalne bradavice. One mogu biti jedva vidljive ili mogu imati promjer od nekoliko inča. Ukoliko žena primijeti bradavice na genitalijama svog partnera morala bi izbjegavati odnos. Kako bi se dalje smanjio rizik od zloćudnih tumora cerviksa, žene bi trebale smanjiti broj seksualnih partnera, izbjegavati seksualno promiskuitetne partnere i prestati pušiti. Prezervativi mogu pomoći kod prevencije prijenosa HPV.
Godišnji pregledi male zdjelice, uključujući Papa test trebaju započeti kad žena postane spolno aktivna ili u doba od dvadeset godina kod žena koje još nisu imale spolni odnos. Nakon bilo kakvih abnormalnih nalaza treba se podvrgnuti kolposkopiji i biopsiji.

Komplikacije
Neke vrste zloćudnih tumora cerviksa slabije reagiraju na liječenje.
Može doći do recidiva (ponovnog javljanja) zloćudnih tumora.
Kod žena koje su liječene metodom koja čuva uterus, rizik je veći.
Kirurški zahvat i zračenje mogu rezultirati smanjenom spolnom funkcijom i promijenjenom funkcijom crijeva i mjehura.


izvor: www.prirucnikbolesti.blogger.ba
Korisne informacije o zdravlju i prehrani možete pronaći na:








Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.