četvrtak, 16. veljače 2012.

Herpes simplex

Alternativna imena
Herpes simplex virus ne smije se zamijeniti ostalim herpes virusima, uključujući humani herpes virus 8 za koji se vjeruje da uzrokuje Kaposijev sarkom, i varicella-zoster virus koji je odgovoran za pojavu vodenih kozica kod djece i zostera kod odraslih.

Definicija
To je infekcija uzrokovana herpes simplex virusom, i karakterizirana je izbijanjem malih, obično bolnih mjehura na površini kože i sluznica. Rijetko je uzrok ozbiljnijih infekcija drugih organa.

Opis bolesti
Dvije su osnovne vrste herpes simplex virusa. Herpes simplex virus tip 1 (HSV-1) obično je vezan za infekciju usnica, usta i lica, te se taj oblik bolesti naziva oralni herpes. Bolest je vrlo česta u djece između 1. i 3. godine života i najčešće uzrokuje oštećenja unutar usne šupljine i upalu desni. HSV-1 se prenosi slinom (poljupcima), te zaraženom hranom i pićem (virus se također prenosi kašljanjem i kihanjem). Primarna HSV-1 infekcija se obično događa tijekom djetinjstva i ne smatra se spolno prenosivom bolesti.

Herpes simplex virus tip 2 (HSV-2) povezuje se s oštećenjem genitalne sluznice (sluznice spolnih organa) i prenosi se spolnim kontaktom. Taj oblik bolesti naziva se još i genitalni herpes. Iako se najčešće javlja kao oralni herpes, HSV-1 je također odgovoran za otprilike 5% do 10% genitalnog herpesa. Obje vrste virusa su vrlo zarazne i prvi se simptomi javljaju 1 do 2 tjedna nakon kontakta sa zaraženom osobom.

Većina ljudi su do 20 godine života zaraženi s HSV-1. Osim usne šupljine i genitalne sluznice, virus može uzrokovati infekcije oka uključujući kapke, konjunktive i rožnicu. Česte su i infekcije prstiju koje pogađaju zdravstvene djelatnike (zbog izloženosti sekretima iz pluća i usta tijekom procedura) i malu djecu. Virus herpesa može inficirati fetus i uzrokovati kongenitalne abnormalnosti. Herpes simplex virus tip 2 može se prenijeti na novorođenče tijekom vaginalnog porođaja ukoliko postoji aktivna infekcija kod majke. Rijetko se može razviti encefalitis (upala mozga) kao posljedica infekcije.

Infekcija nastaje kada virus prodre kroz ranice na koži ili sluznici. Postoje jaki dokazi da je virus prijenosan čak i kada nema simptoma. Virus se živčanim vlaknima širi unutar tijela, sve do kože i sluznica. Virus ostaje uspavan u tijelu nakon aktivne infekcije i simptomi se mogu bilo kada ponoviti. Kod 20% do 40% ljudi se povremeno vraćaju simptomi nakon početne HSV-1 infekcije. Kod bolesnika s HSV-2 genitalnim herpesom, mogućnost je povratka infekcije i veća i iznosi čak 80%. Simptomi se obično javljaju na istom mjestu. Ne zna se što točno otpočinje ovu ponovnu infekciju, ali mnogobrojni se čimbenici povezuju s tim procesom: izlaganje suncu i vjetru, vrućica, ozljede, menstruacija, oslabljen imunološki sustav, emocionalni stres i određene vrste hrane i lijekova.

Iako se statistički podaci razlikuju, istraživanja pokazuju kako je otprilike 85% svih odraslih bilo izloženo HSV-1 infekciji (oralni herpes), a 25% HSV-2 infekciji (genitalni herpes). Procjenjuje se da 86 milijuna ljudi širom svijeta ima genitalni herpes.


Tko obolijeva?
Svatko može oboljeti od herpesa. Zajednička stopa učestalosti za obje vrste herpes infekcije u manje razvijenim zajednicama može dosegnuti gotovo 100%, a u razvijenijim socioekonomskim zajednicama može biti između 30% i 50%. Najčešći put prijenosa virusa je preko kontakta s tjelesnim izlučevinama zaražene osobe.

Specifični faktori rizika za genitalni herpes (HSV-2)
U razvijenim zemljama, spolno prenosive bolesti uzrokovane bakterijama uspješno se kontroliraju, ali uzrokovane virusima su u porastu. HSV-2 se primarno prenosi spolnim putem, što znači da je veća vjerojatnost od infekcije u onih osoba koje imaju više seksualnih partnera. Žene imaju 1.7 puta veću vjerojatnost da će se zaraziti virusom nego muškarci. Žene također imaju 80% do 90% šanse od infekcije HSV-2 nakon nezaštićenoga seksa sa zaraženim partnerom. Štoviše, procjenjuje se da asimptomatske žene nositeljice virusa sačinjavaju 10% do 20% opće populacije. Osobe koje pripadaju nižim socioekonomskim slojevima imaju veću vjerojatnost da budu zaražene.
Hrvači, igrači ragbija, kao i ostali športaši koji sudjeluju u kontaktnim športovima bez korištenja zaštitne opreme, imaju velik rizik od razvoja neuobičajenog oblika HSV-1 infekcije koju nazivamo herpes gladiatorum. Bolesnici s oslabljenim imunološkim sustavom također su izloženi većem riziku od infekcije virusom herpesa koji u tim slučajevima postaje ozbiljna i trajna bolest koja se teško liječi.

Simptomi
Simptomi infekcije se razlikuju tijekom svakog od tri stadija:
početni stadij ili primarna infekcija;
latentni (pritajeni) stadij;
stadij povratka infekcije (rekurencija).

Simptomi primarne infekcije
Početni simptomi su vrlo bolni, pogotovo kod male djece. Mjehuri se obično javljaju na usnicama, a mogu se javiti i na jeziku. Mjehuri vremenom pucaju i otvaraju se bolne rane. Zatim se stvara žućkasta membrana da bi sve prošlo unutra 3 do 14 dana. Također može biti prisutno i pojačano slinjenje te zadah iz usta. Kod djece, infekcija je najčešće smještena u usnoj šupljini, dok je kod adolescenata infekcija najčešća u gornjem dijelu ždrijela. Rijetko infekcija može biti praćena teškoćama gutanja, tresavicama, bolovima u mišićima ili gubitkom sluha.

Primarna HSV-2 infekcija obično se pojavljuje u području genitalija 2 do 8 dana nakon izloženosti virusu. Vrućica, svrbež, bolovi u donjem trbuhu, malaksalost, teškoće s mokrenjem i gljivične infekcije kod žena mogu prethoditi ili pratiti izbijanje karakterističnih mjehura. Kod žena mjehuri se najčešće javljaju oko otvora vagine, anusa, unutar vagine ili na cerviksu maternice. Mjehuri na ovim mjestima pucaju vrlo brzo da bi se ubrzo ranice napunile bijelo-sivom tekućinom, a stvara se i krastica. Mjehuri se kod muškaraca obično javljaju na glansu ili tijelu penisa, a vrlo rijetko i na korijenu. Tijekom drugoga tjedna bolesti javlja se oteklina limfnih čvorova u preponama. Simptomi mogu trajati do 6 tjedana. Mnoge žene nisu niti svjesne da su zaražene virusom HSV-2 jer se lezije nalaze unutar vagine. Lezije na ovom mjestu mogu često uzrokovati iscjedak iz vagine, ali ih se ne može vidjeti, a bol koju uzrokuju je minimalna. Vrlo je važno pregledati i napraviti pretrage ženi s vaginalnim iscjetkom, s obzirom da čak 23% zaraženih žena može prenijeti virus unutar 3 mjeseca od prve epizode infekcije, čak ako su i lezije u potpunosti zacijelile. Nakon razdoblja od 3 mjeseca vjerojatnost prijenosa bolesti je puno manja. U 10% do 18% slučajeva lezije se pojavljuju na drugim mjestima osim u području genitalija. U takvim slučajevima najčešće se lezije nalaze u uretri (mokraćnoj cijevi) i uzrokuju bolno pečenje tijekom mokrenja. Upala sluznice maternice (endometrija) i jajovoda je vrlo rijetka. Ukoliko je HSV-2 infekcija prisutna duže vrijeme, prva aktivna epizoda može biti vrlo blaga jer je imunološki sustav proizveo protutijela na taj virus. Općenito, takve su infekcije manje prijenosne, brže prolaze i uzrokuju manje simptoma.

Latentni (pritajeni) stadij
Tijekom razdoblja latencije, herpes virus ne uzrokuje simptome i nije prijenosan. S vremenom, međutim ovo razdoblje završava i virus se počinje širiti. Tada postaje prijenosan, ali još uvijek bez očitih simptoma. HSV-2 se češće prenosi bez prisutnosti ikakvih simptoma, i to pogotovo kod žena. Ovo je vrlo opasan stadij jer ne postoje upozoravajući mjehuri. Nedavna studija je pokazala kako je asimptomatsko širenje kod žena odgovorno za trećinu svih HSV-2 infekcija. Rezultati ostalih studija ukazuju kako to isto vjerojatno vrijedi i za muškarca.

Simptomi ponavljajuće (rekurentne) infekcije
Rekurentne HSV infekcije imaju većinu istih simptoma, na istim mjestima kao i primarne infekcije, ali su simptomi nešto blaži i kraće traju. Anatomska lokacija i tip virusa utječu na učestalost ponavljanja infekcije. Vrućica je rijetko prisutna iako lokalni limfni čvorovi mogu biti zahvaćeni. Ponavljanje infekcije može se javljati u intervalima koji se mjere danima, tjednima ili godinama, ali kod većine ljudi je učestalost najveća tijekom prve godine infekcije, da bi se s vremenom postupno smanjivala.
Najčešći simptomi su:
kožni osip ili promjena koja svrbi;
osjećaj škakljanja ili pečenja prije nego se pojave simptomi;
rane u ustima;
genitalne promjene (muškarci i žene);
mjehuri:
na bilo kojem mjestu na koži;
najčešće u ustima, na usnicama, spojnici (konjunktivi) i rožnici te u području genitalija;
- manji mjehuri se spajaju u velike;

- žute kraste koje se stvaraju na mjehurima početkom procesa cijeljenja (7. do 10. dan);
blaga vrućica;
povećanje limfnih čvorova na vratu ili preponama.
Dodatni simptomi koji se mogu povezati s bolešću:
vaginalni iscjedak;
grlobolja.
Infekcija herpes virusom može biti vrlo opasna za osobe s oslabljenim imunološkim sustavom (bolesnici s ADS-om, na kemoterapiji, radioterapiji, na kortikosteroidnoj terapiji itd.). Kod ovih bolesnika virus može zahvatiti bilo koji organ uključujući:
oko (herpetični keratitis);
trajna infekcija sluznice nosa, usta i grla;
jednjak (herpetični ezofagitis);
jetra (herpetični hepatitis);
mozak (encefalitis).
Simptomi HSV-2 infekcije kod novorođenčeta
Klinički znakovi novorođenačke HSV-2 infekcije obično postanu uočljivi između 5. i 17. dana života iako su mogu razviti vrlo rano, već nakon 24 sata ili vrlo kasno, tek nakon 34 dana. Kod svega 40% do 50% novorođene djece zaraženih majki, doista se razvija bolest. Kod polovice te djece može se uočiti razvoj kožno-sluzničnih lezija, koje variraju od blago uzdignutih točkica, do velikih mjehura. Mogu biti smješteni bilo gdje. Simptomi koji mogu biti prisutni su:
povišena tjelesna temperatura;
dijete pokazuje nervozu;
koža posuta mrljama;
iscjedak iz oka;
osjetljivost na svjetlo;
žutica;
bljedilo;
kašalj;
ubrzano disanje;
povećana slezena;
drhtanje.
S obzirom na činjenicu kako ova bolest može ugroziti život bolesnika ili dovesti do trajnih oštećenja, svako novorođenče čija je majka zaražena ili se sumnja na zarazu, mora biti temeljito pregledano u potrazi za simptomima.

Liječenje
Neki slučajevi bolesti su relativno blagi i liječenje nije potrebno. Anestetici otopljeni u tekućini za ispiranje usta kao što je 2% lidokain ili otopine sode bikarbone mogu ublažiti bol lezija koje se nalaze u usnoj šupljini. Tekućine za ispiranje usta na temelju alkohola ne smiju se koristiti. Preporuča se nježno ispiranje kožnih promjena vodom i sapunom. Također, losioni za sušenje kože mogu ublažiti bol kožnih promjena. Tople kupke mogu ublažiti bol genitalnog herpesa.

Oralni oblici (koji se uzimaju na usta) aciklovira i famciklovira mogu se propisati kako bi se suzbilo ponavljano izbijanje genitalnog herpesa. Liječenje genitalnoga herpesa ne djeluje na samu bolest, ali može ublažiti simptome. Liječenje može ublažiti nelagodu i bol te skratiti vrijeme ozdravljenja.

Topička (lokalna) primjena aciklovira je također učinkovita, ali mora se češće primjenjivati od 5 puta dnevno, što se danas uobičajeno propisuje. Tijekom prva 24 sata primjena masti svakih sat vremena (dok je bolesnik budan) može skratiti period bolesnikove zaraznosti za okolinu.

Ako se pojave sekundarne bakterijske infekcije kože, indicirana je lokalna ili sustavna primjena antibiotika.

Komplikacije
ponavljanje bolesti (često);
encefalitis (rijetko);
širenje virusa u druge organe osoba s oslabljenim imunološkim sustavom;
katkada nemogućnost kontrole mokrenja.
Prognoza
Promjene općenito prolaze same od sebe nakon 7 do 10 dana.
Jednom kada je osoba zaražena, virus ostaje u njezinu tijelu tijekom čitavoga života i može doći do ponavljanja aktivne infekcije. Kod nekih osoba nikad ne dođe do povratka infekcije, a neke osobe imaju 4 do 5 ponavljanja godišnje. Ponavljanje infekcija češće se javlja nakon izlaganja suncu i stresnim događajima.

Prevencija
Prevenciju je teško provoditi, s obzirom na činjenicu da se virus može širiti na okolinu u trenutku kada kod zaražene osobe ne postoje znakovi zaraze. Međutim, izbjegavanje direktnog kontakta s otvorenom lezijom smanjit će rizik od infekcije. Osobe s genitalnim herpesom trebaju izbjegavati spolne kontakte tijekom prisutnosti aktivne infekcije. Osobe koje znaju da imaju genitalni herpes, ali nemaju kliničke znakove infekcije, o tome moraju obavijestiti svoga partnera. To će omogućiti da se oba partnera koriste trajnom kontaktnom zaštitom u obliku kondoma, pa će na taj način spriječiti širenje bolesti. Korištenje kondoma je najbolja zaštita od genitalnoga herpesa. Pravilno korištenje kondoma može pomoći u prevenciji širenja ove bolesti.
Trudnice s herpes simpleks infekcijom moraju se često kontrolirati. Ako je bolest aktivna u vrijeme termina porođaja, preporuča se napraviti carski rez kako bi se izbjegla mogućnost infekcije novorođenčeta.

izvor: ww.prirucnikbolesti.blogger.ba
Korisne informacije o zdravlju i prehrani možete pronaći na:


Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.